Odluka Vlade da se državnim i javnim službenicima smanji plaća za tri posto navela je sindikate da zovu građane na ulice i prizivaju najveće prosvjede do sada. S druge strane, organizacije poput Occupy Croatia i Annonymousa već redovito prosvjeduju, ali bez značajnog odjeka. Očekuju li Hrvatsku uskoro veliki prosvjedi sve nezadovoljnijih građana?
Dok neki analitičari s proljećem očekuju i velike antivladine prosvjede sve nezaposlenijih građana, stručnjak za sigurnost Igor Tabak zasad ne vidi tko bi mogao inicirati ozbiljan prosvjed koji bi zaista potresao vladajuće na Markovom trgu.
‘Građanske inicijative poput Occupy Croatia i Annonymousa su skupine građana koje nemaju strukturu, organizaciju ni novac. Oni ne mogu autobusima prevoziti građane iz svih krajeva Hrvatske i postrojiti ih s fućkalicama u Radićevoj ulici prema Markovom trgu. Njihovi zahtjevi predstavljaju niz kompliciranih i apstraktnih ideja o globalizmu i kapitalizmu i teško da će tim zapaliti građane koji se bave preživljavanjem’, rekao je Tabak.
S druge strane na prosvjede zovu i sindikati koji su organizirani i dobro financirani. Ipak, to su uglavnom sindikati javnih i državnih službi koje do sada, kaže Tabak, jači rezovi nisu dotaknuli: ‘Pravih rezova dosad nije bilo i to je jednim dijelom i razlog krize u kojoj trenutno jesmo. Građani zaposleni u privatnom sektoru osjećaju ponor već dugo i njih je ta ljutnja, koju sada osjećaju zaposleni u državnim i javnim službama, prošla prije par godina’, kaže Tabak pojašnjavajući svoju tezu prema kojoj ni sindikati danas na ulicama ne bi dobili podršku velikog broja građana.
No, s obzirom na gotovo 400 tisuća nezaposlenih, na sve veći broj bankrotiranih, deložiranih i gladnih ljudi Tabak kaže da se stvara plodno tlo za najstrašnije prosvjede do sada – a to bi bili nasilni prosvjedi. Oni bi donijeli pravi politički i sigurnosni problem.
‘Kada napetost postane dovoljno velika, neće biti potrebni ni sindikati ni građanske inicijative, okidači za nasilne prosvjede mogu biti banalni i raznorodni. Ako se građani dovedu do previsokog stupnja očaja uz koji se osjećaju kao da u prosvjedu više nemaju što izgubiti, tada bi mogli nastupiti nasilni prosvjedi’, kaže Tabak i dodaje da je, s obzirom na situaciju, logično očekivati i da će se vladajući pripremiti na mogućnost takvih sigurnosnih prijetnji.
Kada je Vlada u listopadu donijela Uredbu o pričuvnoj policiji (koja nije bila okupljena od ratnog razdoblja) neki su pomislili da je u pitanju priprema policije i na takve velike prosvjede. No, u policiji nas uvjeravaju da je cilj pričuvne policije prvenstveno pomoć u turističkoj sezoni kada u nekim obalnim mjestima nema dovoljno policijskih službenika.
No, bez obzira na uredbu, natječaj za najviše 7600 pričuvnih policajaca (najviše 30 posto od ukupnog broja stalno zaposlenih policajaca) još nije raspisan jer se još razmišlja o izvorima njihovog financiranja. Naime, pričuvni policajci bili bi plaćeni 80 posto od prosječne plaće (dok su aktivni) te 10 posto prosječne hrvatske plaće za vrijeme dok sjede doma i čekaju poziv.
Zadnji su prosvjedovali radnici Dine i Diokija prošloga tjedna, no posljednji masovni prosvjedi bili su prije dvije godine u vrijeme vlade Jadranke Kosor. Građani su bili, kao i danas, pogođeni rastom nezaposlenosti, vlada im je tada bila nametnula krizni porez, ali se zapravo nisu događali oštri rezovi koje su mnogi prizivali. Prosvjedi su se spontano prozvali ‘facebook prosvjedima’ jer su dogovori o demonstracijama započeli na društvenim mrežama. Premda su građani u velikom broju izašli na ulice, bili su to mirni protesti bez jasno artikuliranih zahtjeva pa stoga ni rezultata.