Izbori su nam pred vratima. Dolaze nam nešto skorije no ulazak u zajednicu europskih zemlja, naroda i narodnosti – uf, zajeb, to je bila bivša Juga, no, kako čujem, i u novoj zajednici teći će nam med i mlijeko, baš kao i u komunizmu. Znaju to puno bolje one starije generacije, čiji su roditelji, djedovi i bake, stričevi i strine cijeli životni vijek radili u jednoj firmi, poduzeću, radnoj organizaciji, nebitno kako se zvala. Radili su redom u proizvodnji, industriji, tvornicama – svemu što se dalo prodati, konzumirati i izvoziti. Susjedima, dalekim zemljama, nesvrstanima – nije važno. Jedino što je važno je – radilo se.
I danas se radi, naravno. Da nije tako, ne bi se vlastelini na čelu megalomanskih korporacija bogatili isplaćujući minimalce svojim zaposlenicima koji crnče u podrumima, u nehumanim uvjetima pogodim jedino za uzgoj gljiva i pljesni.
Nasmijalo me jučer kada je čitateljica na Facebook stranici Antene Zadar rekla kako ćemo morati platiti 50 lipa za ubranu šparogu, koju nam je, igrom slučaja, poslala čitateljica koja je, eto, prekršila zakon ubravši tu krhku biljčicu na području državne šume.
Pedeset po pedeset lipa, Hrvatske će šume napuniti svoj proračun i valjda se obogatiti. To im je zasigurno jedan od velikih planova. Dakako, baš onda kada sezona šparoga samo što nije započela. Pa ćemo tako, osim ubiranja ovih ukusnih i zdravih plodova u dvorištima susjeda, obližnjim proplancima i, dakako, državnom zemljištu, uživati i u plaćanju naknade po svakoj ubranoj šparogi.
Kužim ja da je nama situacija u zemlji loša, kužim ja da su se i gospoda u foteljama odlučili na smanjenje plaće. Za razliku od prošle vlasti, smanjili su i sami sebi, što je dijelom pohvalno, no vjerujem da se sada puno više ispisuju putni nalozi, da se puno češće plaćaju topli obroci ili raznorazne stavke prezentacije i sličnih izdataka, naravno, u svrhu kompenziranja ona oduzeta tri postotka. No šparoge?
Zar uistinu, bakicama koje pokušavaju za koricu kruha zaraditi ubiranjem šparoga i prodajući ih na tržnici ili negdje uz magistralu, treba uzeti ono malo kovanica koje su zaradile parajući ruke i prevrćući kroz grmove pune trnja? Pa naravno da treba, složit ćete se svi. Barem je to premisa vladajuće nam koalicije.
Kompas je, dragi nam premijer, davno izgubio. Možda čak i prije nego je sjeo u fotelju u kojoj sjedi. Imali su nekog iskustva s vlašću prije 13 godina, pa su pomislili kako mogu i sad kormilariti zemljom. Pokušavaju, to nije sporno. Uspijevaju li, hm, ostat ću nedorečen kod ovog pitanja. Zbog njih, dakako, ne sebe.
Ako će spomenuta davanja Šumama, koje kasnije iste novce od ubranih šparoga uplaćuju u proračun, pomoći revitalizaciji gospodarstva, standarda i svih ostalih društvenih kriterija, onda ću prvi uplatiti 50 lipa za sve pojedene šparoge koje ću probaviti u ovoj godini. Platit ću naknadu i za one talijanske i austrijske albino šparoge, iako ih ne jedem, no sve u znak solidarnosti za bolje sutra.
Mogao bi se usput zaletjeti i do trgovine ribomaterijala, uzeti, onako usput, premijeru kompas. Kad mu ga već prijatelj Hajdaš Dončić nije osigurao.
