Što sve nismo smislili da dozovemo sreću! Ali što je sreća? Je li to ljubav, novac, djeca, posao, domoljublje? Je li to deset milijuna na lotu? Nekom Romanu Abramoviču za sreću će možda biti dostatna neka nova jahta od 200 metara. Radniku Diokija ili Coninga možda će biti dovoljne uredno zarađene plaće koje su zaboravili isplatiti zaigrani poslodavci.
Svakog prvog ožujka, Bugari svojim najbližima, prijateljima, simpatijama i voljenima požele ‘sretnu babu Martu’ i poklone im martenicu – vrpcu satkanu od isprepletene crvene i bijele vunice, svile ili konca – koja se veže oko ruke kao narukvica. Martenica donosi sreću, zdravlje i dug život, a štiti od uroka. Crvena boja za sreću i zdravlje, bijela za dugi život.
Baba Marta mitska je starica prevrtljiva raspoloženja, kao i vrijeme u ožujku, kada se budi priroda, a martenicom ćete je udobrovoljiti da konačno pusti proljeće u vaš život. Martenica se nosi sve dok ne vidite prvu lastu ili rodu, a onda je zavežete na grančicu prvog propupalog stabla. Kad učinite sve kako treba, sa srećom ste mirni do sljedećeg ožujka i sve će vam u životu cvasti, od zdravlja i ljubavi do posla.
Eto, sada znate, a vi pokušajte. Ili ćete možda u probuđenoj travi potražiti djetelinu s četiri lista? Ili na vrata objesiti konjsku potkovu za sreću? Znate li zašto za božićne blagdane imamo na tradicionalnoj svečanoj trpezi pticu, po mogućnosti puricu, a na novogodišnjem stolu odojak? Puran ili kokoš nogama odbacuje zemlju iza sebe (pokapa staru godinu), a gico njuškom ruje prema naprijed (u sretnu novu).
Sreća je varljiva roba
Što sve nismo smislili da dozovemo sreću! Ali što je sreća? Je li to ljubav, novac, djeca, posao, domoljublje? Je li to deset milijuna na lotu?
Nekom Romanu Abramoviču za sreću će možda biti dostatna neka nova jahta od 200 metara. Radniku Diokija ili Coninga možda će biti dovoljne uredno zarađene plaće koje su zaboravili isplatiti zaigrani poslodavci. Umirovljenik će možda biti sretan ako mirovinom uspije nahraniti račun nezasitnog HEP-a. Diplomiranom pravniku sreća će se možda osmjehnuti ako se nakon maratonskog dežuranja na burzi konačno zaposli kao konobar. Što znate? Sreća je varljiva roba. To može biti i iskren razgovor s prijateljem. Ili par novčića pomoći nekom bolesnom mališanu da ode na liječenje koje mu uskraćuje sustav. Pogledajte samo marketinške poruke. Tamo su svi, baš svi sretni. I žena koja je novim deterdžentom uklonila mrlju s košulje i muž koji je tabletama doveo u red prostatu pa može mirno spavati noću.
Je li sreća u novom automobilu ili zagrljaju? Više uspjeha, više novca, više prijatelja… Ali što kada nabavite novu jahtu i platite račun za struju? Je li to konačna sreća ili ćete po starom ljudskom običaju poželjeti biti vlasnik nekog novog nogometnog kluba ili biti u mogućnosti da od mirovine namirite i račun za plin? Sreća je, kažu, poput droge, nikad je dosta i jedna doza vapi za drugom. Jesmo li uopće sposobni za trajnu i konačnu sreću? O osjećaju svih osjećaja, kako je zovu, nisu u posljednja dva milenija rekli svoj konačni sud ni filozofi, niti znanstvenici, pa nije čudo što smo i mi zbunjeni.
Malo je potrebno da budemo sretni
Psiholozi su zaključili da ona ne podrazumijeva trenutnu ekstazu, već ispunjenost i zadovoljstvo koje se osjeća dulje vrijeme. Sreća ne ovisi o okolnostima u životu, kažu, već od genetske komponente i, bez obzira na to što se događa u našim životima, bit ćemo sretni onoliko koliko je zapisano u našim genima. Devedeset posto ljudi, tvrde, prirodno je sretno i zadovoljno svojim životima. Možda, ako živite u dalekom Butanu, zemlji najsretnijih ljudi na svijetu, a ne u ‘kulturi kukanja’, kako kaže naš predsjednik. Jer, kako reče nobelovac Ivo Andrić: ‘Čudno je to kako je malo potrebno da budemo sretni, i još je čudnije kako nam baš to malo nedostaje.’ Ili kao što reče francuski dramski pisac Albert Guinon: ‘Prava tajna sreće je u tome da mnogo zahtijevamo od sebe, a malo od drugih.’
Koja je zemlja doista najsretnija? Mala kraljevina Butan, Venezuela ili neka treća – sve ovisi o tome koje ćete parametre za sreću uzeti u obzir. Kažu da je danas novac mjerilo svih vrijednosti. No i u Butanu i u Venezueli pjevaju onu našu ‘nije u šoldima sve’, budući da su ekonomski daleko zaostaliji od mnogih, ali na razini osobne sreće daleko iznad svih, jer investiraju mnogo u opće blagostanje, socijalnu sigurnost i obrazovanje.
Nizozemski sociolog Ruut Veenhoven ima svoje parametre. Osnovao je svjetsku banku podataka o sreći i među 97 naroda proglasio najsretnijima Dance, nakon njih Švicarce i Islanđane. Zbog duge demokratske tradicije, visoke razine odlučivanja o svojoj sudbini, pouzdanih vlada i visokog životnog standarda. Usto društvo nije hijerarhijski podijeljeno, socijalne su razlike još uvijek minimalne, a žene ravnopravne muškarcima. Za razliku od Butanaca, Danci, dakle, imaju i ovce i novce. Sreću je otkrila i politika, pa britanski premijer David Cameron traži da se bruto domaći proizvod zamijeni bruto socijalnom srećom. Ne samo ekonomski rast, nego i zadovoljstvo u životu. Neki to danas nazivaju ekonomijom sreće. Znači li to da su najbogatiji najnesretniji? Nipošto, sretni mogu biti i milijunaši, kaže sociolog Dominik Dallwitz-Wegner i daje im savjet: ‘Uložite novac u društvo, to će vas učiniti najsretnijima.’
Ali kako mjeriti sreću? Srećom našeg susjeda, naravno. Evo i primjera iz jedne ankete među studentima s prestižnog sveučilišta Harvard. Pitali ih što bi ih učinilo sretnima: da zarađuju 50.000 dolara, a ostali 25.000 ili da zarađuju 100.000, a ostali 200.000 dolara. Većina ih se odlučila za 50.000. Stoga nije na odmet imati na umu onu: koliko bi ljudi bilo sretno kada bi se o tuđim stvarima brinuli isto toliko malo kao o svojim.
Kako dozvati sreću?
Jeste li praznovjerni? Nije važno, ljudi su generacijama u nekim malim znakovima tražili sreću. Evo nekih.
Djetelina s četiri lista: ubrala ga je Eva izlazeći iz raja kao podsjetnik na sretne dane. Kad neku nađete u polju, uhvatit ćete komadić izgubljenog raja. Pokušajte je naći. Teško, teško.
Prase: u Njemačkoj i Austriji dobit ćete ga u marcipanskoj verziji od svakoga tko vam poželi sretnu Novu. U srednjem vijeku najbolji sudionik viteškog turnira dobio bi ruku djeve, a najgori prase. Ali šalu na stranu, prase je čudesna životinja, jer ga hranite napojem, a dobijete sjajan pršut. Rekli bismo, sreća malo košta. Zato ga obavezno imamo na novogodišnjem jelovniku.
Dimnjačar: ili crni anđeo. Nekada je svojim umijećem spašavao domaćinstva od požara donoseći spokoj i sigurnost obiteljima. Nešto kao životno osiguranje s kojim ste mogli dočekati mirnu starost. Još ako se dohvatite gumba kada ga vidite! To vam je bonus.
Razbijeno staklo ili keramika: sjećate li se scena iz filmova o grčkim svadbama kada se krešu tanjuri, a istočni susjedi u dertu razbiju pola birtije? E, pa time rastjeruju zle duhove. Tako je barem bilo tijekom žrtvenih rituala u mnogobožna vremena.
Potkova: Dd bi vam donijela sreću, morate se pridržavati dvaju zlatnih pravila. Prvo, ne smijete je kupiti, nego je morate naći. Drugo, objesite je na vrata tako da kraci budu okrenuti prema gore, kako bi se sreća zadržala, a ne iscurila.
Fatimina ruka: u arapskom svijetu ruka najmlađe kćeri proroka Muhameda štiti od uroka i simbol je snage i sreće. Fatima ili skraćeno Fata za njih je nešto poput bezgrešne djevice u kršćana.
Kornjača: za Indijce ona predstavlja majku svih stvorenja koja na svojem oklopu nosi cijeli svijet. Simbol je dugovječnosti i zdravlja, a figurica od žada, kamena ili drveta, štitit će vas od bolesti i donijeti sreću.
Mačka: u Japanu je najpopularnija amajlija koja štiti kuću ili vas čuva na poslu. Ako imate trgovinu, primamit će vam kupce, donijeti novac i, dakako, sreću.
Zmaj: bog sreće u Kini, otac prvoga cara. Svi kineski carevi vladali su pod tim simbolom mudrosti i božanske moći. Kada bi vladar napustio svijet, zmaj bi ga odveo u nebo.
Kolačić sudbine: ratujući protiv Mongola, Kinezi su u 13. stoljeću u suhim kolačićima prenosili ratne poruke. Danas ćete u njima naći kratke mudrosti o ljubavi, novcu i sreći, nešto poput mini horoskopa. U kineskim restoranima na Zapadu dobit ćete ga na kraju svakog obroka. Čak je i jestiv.