Nakon jučerašnje vijesti da je Voyager 1, svemirska sonda lansirana 1977. napustila Sunčev sustav oglasila se i NASA koja kaže da još uvijek smatraju da se Voyager 1 ipak nalazi u sustavu, a ne u interstelarnom prostoru. Ovo ne mijenja na činjenici da je Voyager 1 i dalje najudaljeniji ljudskom rukom rađeni objekt, udaljen od Zemlje 18 milijardi kilometara, što je 123 puta više od udaljenosti Zemlje od Sunca. Signali s Voyagera putuju do Zemlje preko 16 sati (svjetlost sa Sunca svega 8 minuta), ali još nije posve jasno je li napustio heliosferu i zašao u heliopauzu, odnosno, dali do njega više ne dopiru nabijene čestice izbačena sa Sunca i nošene sunčevim vjetrom?
Kako se udaljava od središta našeg sustava Voyager 1 stalno bilježi porast u broju detektiranih visokoenergetskih čestica koje dolaze iz zvjezdanog prostora, a smanjenje broja visokoenergetskih čestica koje dolaze iz pravca Sunca. Prijelomni trenutak se dogodio 25. kolovoza prošle godine kada je naglo opao intenzitet detekcije čestica iz pravca Sunca, uz istodobni nagli skok u povećanju detekcije čestica iz otvorenog svemira. Ovo bi bilo sukladno s napuštanjem heliosfere i prelaskom u heliopauzu.
Usprkos ovome, mnogi istraživači smatraju da bi za konačni sud o dosezanju heliopauze trebalo sačekati dulje vrijeme dok svi podaci ne budu pokazivali samo u jednom pravcu, a ne i u drugom. Prema Edu Stoneu iz NASA-inog Jet Propulsion Laba, trebalo bi sačekati reorijentaciju magnetskih polja oko sonde prije nego se proglasi da se ova definitivno nalazi u interstelarnom prostoru. To se, za sada, još nije dogodilo.
Voyager 1 lansiran je 5. rujna 1977. a Voyager 2 20. kolovoza iste godine, dakle, usprkos većem rednom broju, prije Voyagera 1. Međutim, kako se Voyger 1 brže kretao od Voyagera 2, brzo ga je pretekao i već je dulje vrijeme najudaljeniji ljudskom rukom stvoreni objekt u svemiru.
Prvotni zadatak sondi bio je istraživanje vanjskih planeta Sunčevog sustava (Jupitera, Saturna, Urana i Neptuna) koji je dovršen 1989., a onda je odlučeno da ih se pošalje i dublje u svemir prema centru naše galaksije (odnosno, otprilike u tom pravcu). Uređaji na obje sonde se napajaju iz plutonijskih baterija koje imaju energije za još 10 – 15 godina rada nakon čega će se svi uređaji i komunikacija sa Zemljom prestati.
Prva zvijezda do koje će Voyager 1 stići ima oznaku AC +793888, ali će je ipak mimoići na udaljenosti od dvije svjetlosne godine, a to će se dogoditi za nekih 40.000 godina.
Pored Voyagera I u dubokom svemiru i iza orbite vanjskih planeta još se nalaze Pioneer 10 (trenutno na udaljenosti od oko 106,6 astronomskih jedinica, bez kontakta sa Zemljom), Pioneer 11 (86,4 astronomske jedinice od Zemlje, bez kontakta) i Voyager 2 (100,675 astronomskih jedinica od Zemlje, u stalnom kontaktu).
