Hrvatska će, po svemu sudeći, ignorirati debatu o Haškom sudu koju je Vuk Jeremić sazvao u Ujedinjenim narodima za 10. travnja, nezadovoljan oslobađajućom presudom hrvatskim generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču.
Iako još nije službeno potvrđeno, iz diplomatskih izvora doznajemo da bi Hrvatsku na East Riveru 10. travnja trebao zastupati tek veleposlanik pri UN-u Ranko Vilović. Srbiju će pak predstavljati najviše rangirani političari: predviđeno je, naime, da debatu otvori predsjednik te zemlje Tomislav Nikolić. Dugo vremena je hrvatska diplomacija lomila koplja hoće li se uopće odazvati sudjelovanju u debatu kojoj je očiti cilj predstaviti Srbiju kao žrtvu neke međunarodne urote.
Odluku o sudjelovanju na nižoj razini lakše je donijeti nakon što se Jeremiću na pozivu zahvalilo nekoliko međunarodnih pravnih stručnjaka – uključujući Sang-Hyun Songa, predsjednika Međunarodnog kaznenog suda. Prema pisanju beogradskog Blica, mnoge vlade, uključujući SAD i članice EU-a, razmatraju slanje diplomata nižeg ranga kako bi izrazili neslaganje s Jeremićevom nacionalističkom retorikom i privatizacijom mjesta predsjedavajućeg Opće skupštine Ujedinjenih naroda.
Agresivni Jeremić od preuzimanja funkcije predsjedavajućeg Opće skupštine Ujedinjenih naroda niže skandale. Od samog načina kada je preglasavanjem preoteo funkciju litvanskom kandidatu pa do izgreda s puštanjem Marša na Drinu u sjedištu Ujedinjenih naroda. Sasvim je jasno da Jeremić predsjedanje Općom skupštinom UN-a koristi kao jednogodišnju promidžbenu kampanju za povratak u srpsku političku orbitu, naročito nakon što ga je izbačen iz članstva vlastite stranke i pritom ne preže od podilaženja najnižim nacionalističkim strastima.
S druge strane Hrvatska ne želi dati na značaju Jeremićevu egzibicionizmu. U hrvatskim diplomatskim krugovima može se čuti kako se ta debata nas mnogo ne tiče, jer smo se kao zemlja obvezali na suradnju s Haškim sudom te smo svoje obveze i ispunili.
Ovakva rasprava nema nikakvu pravnu ili bilo kakvu drugu važnost, a jedini argument koji koristi Jeremić jest to da će sve što tamo bude izrečeno postati službeni dokument UN-a koji će povjesničari koristiti kada budu pisali knjige o raspadu bivše Jugoslavije. Na kraju se postavlja pitanje koji će to povjesničari pretpostaviti argumente iznesene u debati u UN-u koju je organizirala jedna od zainteresiranih strana nad presudama neovisnog suda koji je osnovao taj isti UN.
