1953. godine u Njemačkoj nije bila dobra situacija. Zemlja je bila jako zadužena, bez pristupa novcu i pod velikim pritiskom. Njen dug je iznosio oko 30 milijardi maraka, a među onima koji su potraživali novac od Njemačke bilo je čak 70 zemalja. Bila je u sličnoj situaciji kao što je danas Grčka.
No, o štednji i otplati nitko nije razmišljao. Njemačkom gospodarstvu hitno je bio potreban svježi kapital kako bi se oporavila. I počeli su pregovori. U ljeto 1952. godine njemački predstavnici stigli su u London. Britanci su zastupali stajalište da Njemačka može i mora sve vratiti, dok su Amerikanci bili protiv toga jer su željeli da Njemačka ima novac i za druge potrebe, odnosno za naoružavanje.
A onda je stigla odluka – Londonskim sporazumom iz 1953. oprošteno joj je pola dugova i tako je krenulo ogromno poboljšanje. Druga polovica dugova bila je reprogramirana na dugoročnu otplatu.
“Bio je to temelj gospodarskog čuda”, objasnio je novinar Deutsche Wellea. Naime, prema sporazumu time je postavljen kamen temeljac za Njemačku kao izvoznu naciju jer Njemačka je dugovala morala vraćati od novca koji je zaradila vanjskom trgovinom. A njene proizvode kupovali su oni kojima je bila dužna! Od 1953. do 1963. godine BDP Savezne Republike Njemačke je udvostručen, ekonomski rast bio je ogroman.
Joahim Kaiser iz inicijative erlassjahr.de, koja okuplja brojna udruženja i organizacije, a zalaže se za opraštanje dugova zemljama u razvoju, smatra kako bi se i Grčka mogla spasiti na isti način.