Završena je tribina zatvorenog tipa na kojoj su sudjelovali dr. Aleksandar Štulhofer i dr. Judith Reisman. Raspravu, koju je organizirala udruga Vigilare, moderirala je dr. Dinka Čorkalo Biruški, s Filozofskog fakulteta. Judith Reisman prigovorila je što je u Hrvatskoj seksualni odgoj obavezan.
‘Sasvim je razumljiv interes za ovu temu, posebno zbog njenog četvrtog modula – seksualnog odgoja. Ta tema ne silazi s pozornica već mjesecima. Nadam se da ćemo ispuniti večerašnji cilj, a to je dijalog’, rekla je moderatorica dr. Dinka Čorkalo Biruški. No kako je u uvodu dr. Judith Reisman nazvala ‘kontroverznom znanstvenicom’, dio publike glasno je negodovao dobacujući ‘Zašto kontroverzna?’.
Prvo 15-minutno izlaganje pripalo je Reisman, koja je rekla kako joj je drago da se ova tribina odvija pred manjim brojem ljudi zbog jučerašnje otkazane tribine na Filozofskom fakultetu, naprosto zbog ogromnog broja zainteresiranih.
‘Nisam očekivala da ćete o mojoj stručnosti puno znati, ali dopustite da kažem što god o sebi. Ja sam izvanredni profesor prava u Sjevernoj Virginiji i istraživač za ministarstvo pravosuđa za područje djece, kriminala i nasilja. Bila sam glavni istraživač pornografskih časopisa vezano za dječju pornografiju dvije godine. Radilo se o materijalima koji su povezani s Kinseyem. To je jedna strana priča. Bavim se etikom i socijalnom biologijom, a dosad sam objavila četiri – pet knjiga. Ovdje sam zbog činjenice da je Kinseyevo istraživanje uklopljeno u seksualni odgoj u Hrvatskoj. Kako se ja time bavim, iznimno mi je drago da sam mogla doći u RH i progovoriti o tome. Kada sam došla ovdje, vidjela sam da ovaj program nije ni bio izložen nekoj javnoj debati. To je nešto što nisam znala, stoga želim iskoristiti priliku i postaviti nekoliko pitanja o tome’, kazala je Reisman.
‘Rezultati Kinseyevih istraživanja postali su prihvaćenom dogmom širom svijeta. To je isto kao i da prihvatimo lažna istraživanja dr. Mengelea’, naglasila je Reisman i dodala kako je davanje kredibiliteta Kinseyevom institutu i istraživanju ‘namjerna, a ne slučajna prijevara’.
‘Koja je svrha i namjena spolnog odgoja?’, pitala je Reisman Štulhofera.
‘Prva stvar oko koje se slažemo jest medijska seksualizacija djetinjstva:preko teen magazina, filmova. Oni osobito loše djeluju na djevojčice jer se uspješno i popularno izjednačava sa seskipilnošću’, kazao je Štulhofer.
‘Druga stvar u kojoj se dr. Reisman i ja slažemo jest sveprisutna pornografija koja, kada govorimo o djeci, jest veliki rizik’, kazao je Štulhofer i dodao da se s Reisman slaže i oko toga da je većini roditelja potrebna pomoć.
Govoreći o tome što bi cjeloviti zdravstveni odgoj trebao nuditi mladima, Štulhofer je rekao sljedeće.
‘Cjelovita seksualna edukacija je ono što stoji u četvrtom modulu. Ona želi četiri stvari: provjerene informacije prilagođene uzrastu, zatim usvajanje vještina koje će pomoći u odgovornom ponašanju. To su vještine komunikacije, ali i vještine odgađanja ulaska u seksualne odnose, zatim vještine samopoštovanja koje je ključ zdravlja. Naravno, ovaj modul uči i razumijevanju medijskih poruka i poštovanju prema različitostima’, pojasnio je Štulhofer.
‘Cjelovita seksualna edukacija ne potiče mlade na seksualne odnose’, naglasio je Štulhofer i spomenuo primjer Nizozemske koja ima cjelovitu seksualnu edukaciju.
‘Mislim da je priča o Kinseyu ovdje nevažna, iako o Kinseyu imam jedan svoj stav. Ovdje je bitna europska tradicija. Postoji dio o Kinseyu koji je kontroverzan, ali ponavljam, Kinsey ovdje nije bitan’, naglašavao je u više navrata Štulhofer.
‘Svijet se promijenio i rizici su sve veći. Zato nam je potrebna edukacija’, kazao je Štulhofer.
No Reisman se uporno vraćala na priču o Kinseyu.
‘Koliko su studije koje se provode pouzdane? Uključeni smo u rasprave koje su ideologizirane. Mislim da su statistike kojima raspolažemo ideološki obojane’, kazala je Reisman i dodala da ima puno prostora za propitivanje podataka koje su nam podastrli istraživači, među kojima je i Kinsey.
Nakon izlaganja i međusobnog odgovaranja na pitanja uslijedila su pitanja auditorija.
‘Nikad nisam naišla na seksologa koji je tražio reevaluaciju Kinseya. Vi morate omogućiti ljudima u Hrvatskoj da se o tome očituju, a ne da im Vlada to nameće. Ne što seksolozi misle, već ono što oni smatraju da je važno. Ne možemo odluku ostaviti državnim dužnosnicima, seksolozima i statistici. Najveći problem hrvatskog kurikuluma je njegova obveznost. U SAD-u to ne propisujemo niti zadajemo kao obvezu svim ljudima, to dajemo na odlučivanje’, kazala je Reisman, odgovarajući na pitanje dječje psihologinje Gordane Keresteš. Keresteš je kazala kako i postoje drugi radovi osim Kinseyevog koji tvrde da su djeca seksualna bića.
‘Ja nisam vidjela da postoji takvo istraživanje, kao što je Saša rekao, to bi bilo i protuzakonito’, rekla je Reisman, dodavši kako trljanje genitalija ne znači da djeca masturbiraju.
Britanski novinar Timothy Tate, inače u pratnji Reisman u posjetu Hrvatskoj, Štulhofera je pitao vjeruje li da odrasli i djeca mogu imati seksualne odnose.
‘Nema sumnje da je odgovor ne’, rekao je Štulhofer.
‘Prostor i želja za dijalogom postoji i to treba nastaviti. Dijalog trebaju početi znanstvenici. želimo jedinstveni zdravstveni i seksualni odgoj, a ne nešto što će nas podijeliti. Želimo educirane i pripremljene predavače’, kazao je iz publike Ivan Zvonimir Čičak.
Javio se i primarius dr. Goran Arbanas: ‘Ima istraživanja nakon Kinseya. Isto tako, seksualna istraživanja počela su daleko prije Kinseya. Nadam se da nam je svima u interesu dobrobit djece’. Arbanas je rekao kako ima mnogo iskustva s roditeljima koji mu dolaze zabrinuti zbog ponašanja svoje djece koje djeluje na seksualno ponašanje. Naglasio je kako se čak do 80 posto seksualnih zlostavljanja događa u krugu obitelji i od strane prijatelja bliskih obitelji te upitao Reisman smatra li da djecu na spolnom odgoju treba podučavati koje su sve mogućnosti zaštite od spolno prenosivih bolesti i kako se zaštiti od zlostavljanja.
‘Pitanje je što mi namećemo djeci’, odgovorila mu je Reisman.
Iz publike se Štulhoferu obratio i don Damir Stojić čije je pitanje bilo popraćeno pljeskom prisutnih.
‘Šokantno je da ste urednik knjige zajedno s čovjekom koji otvoreno podržava pedofiliju. Jeste li to znali?’, pitao je Stojić
‘Dosita ne znam što je Phil Sanford prije pisao. Mi smo zajedno uredili knjigu koja govori o seksualnosti nakon pada Berlinskog zida, ja zaista ne znam što je on prije pisao i da li je on pedofil. Mislim da se toliko poznajemo da znate da ne bih radio sa sumnjivcima’, odgovorio je Štulhofer i dodao da kako je uvjeren da ne bi predavao na Columbiji da je pedofil.
‘Trebali ste znati da je Sanford pedofil’, rekla je Reisman Štulhoferu i dodala da je to možda rezultat neinformiranosti Columbije.
Bojim se da nismo puno rekli o onome što je zaista tema i što zanima hrvatsku javnost. Jasno je da je ova tema kontroverzna u nekim dijelovima i da treba nastaviti dijalog’, zaključio je Štulhofer.
