Nakon prim-brojeva ( koji se još zovu prosti brojevi, a imaju osobinu da su djeljivi samo s brojem 1 i samim sobom) koje smo spomenuli u prošlotjednoj vijesti, ovaj tjedan nam dolazi vijest o golemom pseudo prim-broju. Ovo „pseudo“ znači da samo izgleda kao prim-broj. Ipak, za razliku znaju samo matematičari, a prednost nad pravim rekorderom među prim-brojevima koji ima 17 milijuna znamenaka je da se ovaj lažni čini njih čak 300 milijardi. Broj je tako velik da zauzima trećinu terabajtnog diska.
Kao i kod prim-brojeva, istraživanje lažnih prim-brojeva se vodi za buduće kriptografske potrebe (ali i zato jer su matematičari čudni i „pale“ ih čudne stvari), a prednost pred pravim prim-brojevima je u „prečacima“ koji omogućavaju njihovo pronalaženje. Jedan od takvih prečaca je onaj Pierrea de Fermata (poznat po Fermatovom posljednjem teoremu), a koji za svaki prosti broj p i za cijeli broj a vrijedi (ap-a)/p=0. Ovo teoretski bitno skraćuje potragu za prostim brojevima, ali ima malu manu – vrijedi i za brojeve gdje p nije stvarno prim-broj.
Kako bi se obračunali s ovim problemom, Andrew Shallue i Steven Hayman sa Sveučilišta Wesleyan u Bloomingotnu (Illinois) napravili su algoritam koji pretražuje listu brojeva tražeći podskup koji pomnožen daje neku traženu metu – u njihovom slučaju pseudo-prosti broj koji zadovoljava Fermatov test. Ovakav algoritam daleko je bolji od bilo kojega prethodno korištenoga i daje goleme pseudo-proste brojeve kao što je ovaj od 300 milijardi znamenki.
Inače, koga zanima kako se to zapravo koriste prosti brojevi u kriptografiji, na Wikipediji se nalazi izvrstan članak o RSA algoritmu i načinu na koji se (pravi) prim-brojevi koriste za generiranje kritpografskog ključa.