Rajka Ostojića, ministra zdravlja, upitali smo hoće li liječnik iz zagrebačke klinike Sestara milosrdnica u Klajićevoj snositi neke posljedice s obzirom da se iz Stephaniene liječničke dokumentacije s kojom se vratila iz Amerike iščitava kako je dijete operirano, ali da nije sve napravljeno kako je trebalo biti. Pitali smo i hoće li, ukoliko bude utvrđena pogreška, HZZO refundirati trošak njezina liječenja u Americi i na koncu hoće li se išta poduzeti kako ne bi neko drugo dijete i neki drugi roditelji prolazili kroz istu proceduru koju su morali proći Milde, no dobili smo tek šturi odgovor sadržan u jednoj rečenici, piše Zadarski list.
– Ministarstvo zdravlja nema nikakvih saznanja o mogućem počinjenju stručne greške u postupku liječenja mldb. S. M. niti je zaprimilo predstavku roditelja u svezi pritužbi na način liječenja, pa samim tim nije ni pokrenulo postupak utvrđivanja činjenica, odgovorio je ministar zdravlja Rajko Ostojić.
Iz dokumentacije koju su medijima radi transparentnosti postupaka i trošenja novca prikupljenog u humanitarnoj akciji proizlazi kako je liječnik dr. sc. Miroslav Gjurašin operirao malenu Stephanie, no da je ona nakon operacije imala i dalje bolove i razne smetnje tipične za ACM. Uz dr. Gjurašina otpusno pismo potpisali su i prim. dr. sc. Borut Marn te prof. dr. sc. Božidar Župančić. Liječnik Gjurašin odbio je potpisati dokumentaciju za Stephanieno liječenje u Americi pa je HZZO odbio snositi trošak, uz obrazloženje kako takav zahtjev mora potpisati liječnik specijalist koji je dijete liječio.
Nepomirljivi roditelji obratili su se za pomoć prijateljima, pa je Tomislav Žmikić kontaktirao svog prijatelja iz djetinjstva dr. Krešimira Letinića, stručnjaka zaposlenog na čikaškom institutu. Dr. Letinić potom stupa u kontakt s dr. Davidom Frimom nakon čega slijedi i dogovor o operaciji.
U otpusnom pismu koje je potpisao stručni tim američkih liječnika predvođen dr. Frimom stoji do u detalje što je kod malene Stephanie napravljeno, a kad se to otpusno pismo usporedi s onim iz Klaićeve, vidljivo je kako nije sve odrađeno do kraja.
Ta činjenica trebala bi biti dovoljan motiv ljudima iz struke i nadležnog ministarstva da pokrenu istragu i utvrde je li ili nije učinjen propust. Za sada se nitko u hrvatskom zdravstvu nije zapitao što je točno napravljeno u Americi, ima li pomaka u Stephaneinom stanju te treba li u takvim situacijama ubuduće djecu slati na operaciju u inozemstvo, ili educirati liječnike i pribaviti opremu da se takvi zahvati izvode u Hrvatskoj.
