Početak rada Otočnog sabora na izmjenama i dopunama Zakona o otocima izazvao je pažnju bodula s cijelog Jadrana, a iz prvih sugestija i prijedloga jasno je da su u prvi plan iskočile potrebe gospodarstva jer bez poticanja njegova razvoja otoke neće biti moguće revitalizirati.
Prvi prijedlozi i sugestije usmjereni su na potrebu povećanja subvencija za prijevoz, dostavu vode, cijene brodskih karata i širenje kruga ljudi koji bi na to imali pravo, piše Slobodna Dalmacija.
Besplatan prijevoz
Razmišlja se i o traženju besplatnog prijevoza za učenike, studente i starije od 65 godina na cjelogodišnjim trajektnim i klasičnim brodskim linijama, uz uvjet stalnog prebivališta na otocima.
Ipak, prvi prijedlozi uglavnom su okrenuti olakšavanju poslovanja otočnih privrednika subvencioniranjem cijene vode i prijevoza.
– Mislimo da je to logično. Apsurdno je da tvrtka koja na otocima ima trgovine, a registrirana je negdje na kopnu, ne može ostvariti potporu za očuvanje radnih mjesta iako je svima jasno da otočne trgovine veći dio godine rade u posve drukčijim uvjetima od onih na kopnu. To je samo jedan od detalja koji oslikavaju otežanu poziciju otočnoga gospodarstva – kaže predsjednik Otočnog sabora Denis Barić.
– Svi proizvođači na otocima imaju povećane troškove transporta i otežano im je zapošljavanje radne snage, koje kronično nedostaje, a u svemu ostalome su izjednačeni s gospodarskim subjektima koji rade na kopnu.
Mi sada nemamo nikakvih beneficija ni olakšica za prijevoz ni gotovih proizvoda s otoka, ni sirovina na otok. “Jadrolinija” je državna tvrtka, pa bi država, ako želi razvijati otoke, mogla pronaći način da se olakša poslovanje otočnih poduzeća subvencioniranjem prijevoza – kaže Barić.
– Što se zapošljavanja tiče, tvornica ribljih prerađevina “Mardešić” ima stalno otvorene oglase na burzi rada, ali ljudi dođu, probaju i odu, a rješenje nije u jednokratnim godišnjim naknadama za radnike s prebivalištem na otoku jer se time ne mogu pokriti ni doprinosi iz plaća, pa to ne može motivirati ljude na zapošljavanje na otocima.
Možda bi država trebala razmisliti i o značajnom smanjenju doprinosa na plaće ljudima zaposlenim na otocima – kaže direktorica “Mardešića” Marina Depolo s Dugog otoka.
“Mardešić”, sa svojih 70-ak zaposlenih radnika, u neprestanoj je potrazi za radnicima u pogonima za preradu ribe. Uz to ima problema s vodoopskrbom i cijenom od 800 kuna za vagon vode, a u sušnom razdoblju je to na razini dnevnih potreba saljskog riboprerađivača.
– U nekim kontaktima s konzultantima za EU projekte, čula sam za ideju da se Dugom otoku, Mljetu, Lastovu i Visu, kao posebno udaljenim otocima, pojednostavi procedura dobivanja sredstava iz europskih fondova, pri čemu bi čak 80 posto sredstava bilo nepovratno. To bi bilo zanimljivo progurati i na tome ozbiljno poraditi – ističe Depolo.
Turisti bez vode
Siniša Kulušić je vlasnik tvrtke “Benjamin” koja je u najmu “Tankerkomercove” marine u Velom Ižu, a i on traži izjednačavanje otočnih gospodarstvenika s “kopnenim”.
– Voda bi nam morala biti subvencionirana do razine koju plaćaju svi drugi privrednici. Marina godišnje potroši od 120 do 150 vagona vode i to nam je najveći trošak, a slično je i s mjesnim hotelom koji potroši oko 100 vagona vode.
S druge strane, mi jednostavno ne možemo goste ostaviti bez vode iako smo i na to povremeno prisiljeni – navodi Kulušić.
Otočni sabor namjerava tijekom cijelog ovog mjeseca organizirati javne rasprave na otocima i prikupiti što veći broj prijedloga kako bi izmjene i dopune Zakona o otocima obuhvatile i makar riješile najveći dio problema s kojima se otočani sudaraju.