Željko Lončar, predsjednik Županijske skupštine Zadarske županije i član Predsjedništva ŽO HDZ-a odgovara na pitanja koja su čitatelji Zadarskog lista postavili posredstvom internetskog portala Zadarskog lista. Imena u zagradama su ona kojima su se čitatelji predstavili prilikom postavljanja pitanja.
Tko treba odgovarati za nerad i pustoš u MO Ričine? Ovo je jedan od najvećih mjesnih odbora u gradu, a doslovno se ništa ne radi po pitanju mladeži i društvenog života. (Miki, 02.02.2013.)
– Sve inicijative moraju poteći iz Mjesnog odbora, odnosno od temeljnih organizacija, a u ovom slučaju od Mladeži i onda se usmjeravati prema Gradskom odboru. Ne želim ni od čega bježati, ali temeljna odgovornost je na Gradskom odboru Mladeži i najvjerojatnije na lošoj koordinaciji prema temeljnom ogranku. Najodgovorniji je Gradski odbor Mladeži HDZ-a.
Kad će na Bilom brigu biti oformljena vlast i kad ćemo moći priključiti plin u obiteljske zgrade na Bilom brigu? (Maslina, 02.02.2013.)
– Što se tiče Bilog briga, odgovor na to sadržan je u odgovoru na prethodno pitanje. Vezano uz plin, pretpostavljam da je za priključenje potreban određen broj potrošača da bi tvrtka EVN pristupila priključenju i da će to biti riješeno kad se skupi dovoljan broj.
Zašto je Posedarje izgubilo Hitnu pomoć? Jeste li vi politički djelovali da se to dogodi? (Marin Bolić, 24.01.2013.)
– Nisam radio na tome tko će dobiti ili izgubiti Hitnu pomoć. Pitanje treba usmjeriti na ravnateljicu Zavoda za hitnu medicinu i za ovo ne mogu preuzeti nikakvu odgovornost. To je pitanje struke, i ja vjerujem da su to stručnjaci odredili po pravilima struke, a ako nisu – za to trebaju odgovarati.
S Kalmetom, zašto ne?
Ljudi vam odlaze iz stranke, pa s kime mislite dobiti izbore u Zadru? S HSP-om “Dr. Ante Starčević”, s Grgurovićem, s umirovljenicima, i opet s Kalmetom? (Borik, 02.02.2013.)
– Stranka je živi organizam, u nju ljudi dolaze i odlaze. Nismo primijetili da baš velik broj ljudi odlazi, a ima ih i koji dolaze. Svakako ćemo do izbora razgovarati, a ja se nadam i biti u prijeizbornom sporazumu, i sa HSP-om “Dr. Ante Starčević” i s umirovljenicima i, dakako, opet, s Kalmetom, zašto ne? Pregovarat ćemo i s drugim strankama centra i desnice i nadam se da ćemo postići jednu kvalitetnu koaliciju i ponuditi je biračima Županije i Zadra.
Je li vas sram onoga što je HDZ napravio, počevši od privatizacije, preko Registra branitelja, pa do Sanadera? Toliko korupcije i lopovluka, a vi se u stranci ponašate kao da toga nije bilo. (Neno, 29.01.2013.)
– Nije me uopće sram, ja sam ponosan na sve što sam u životu napravio. Pojedinci koji su krali, ako su krali, neka za to odgovaraju, ali moram reći i sljedeće; netko je kriv tek kad mu se krivnja i dokaže. HDZ kao organizacija nije takva. Privatizacija je, u najvećem dijelu, napravljena od 1991. do 1993. godine. U privatizaciji i pretvorbi su najmanje sudjelovali hadezeovci. Direktori firmi koje su tada privatizirane koji su sudjelovali u takvoj pretvorbi i privatizaciji u to vrijeme nisu bili članovi HDZ-a. Neki to zaboravljaju, možda i namjerno. Ako ima sumnji, danas je moguće po hrvatskom Ustavu i zakonu pokrenuti postupak jer to ne ide u zastaru. Zanimljivo je da se malo takvih procesa pokreće. Građani Zadra znaju kako je privatizirana sve do jedna firma u Zadru, neka se izvole obratiti bankama, pa da vidimo tko je dobivao menadžerske kredite. Žao mi je što su ljudi u tolikom broju ostali bez posla i što se to događalo u tijeku rata kada je većina nas bila na bojištu. Što se Registra branitelja tiče, ja sam branitelj i ponosim se svakom sekundom provedenom u Domovinskom ratu. Je li trebalo objaviti Registar branitelja ili nije, to će prosuditi institucije, jer već postoje podneseni zahtjevi za ocjenu ustavnosti. Od branitelja čujem da postoje čudni podaci, da pripadnost borbenom ili neborbenom sektoru nije uvijek ispravno navedena. S druge strane, postoje i popisi agresora, pa zašto se i njih ne objave? Postoje popisi antifašista i umirovljenika iz NOB-a. Zašto se oni ne objavljuju, nego samo Registar branitelja? Ili je trebalo objaviti sve ove popise, pa da ljudi znaju tko je što bio, ili se nije smjelo napraviti ni ovo. Ja nemam što kriti i meni ne smeta što je objavljen, ali trebalo je voditi računa i o drugim popisima, a ne da branitelji budu krivi za sve u ovoj državi, a ti su ljudi jedini stali u obranu ove države. Pa valjda imaju pravo reći da su bili branitelji, a da ne moraju svi znati detalje. Valjda imaju pravo na život, a ovdje se odgađa da im se uskraćuje pravo na mirovinu ili neko drugo pravo, jer da je to privilegij. Svi su hrvatski građani 1991. mogli imati privilegij biti branitelji, pa zašto nisu?
Birače se ne može prevariti
Kako komentirate afere svoga stranačkog kolege načelnika Općine Stankovci Željka Baradića vezane uz nabavu službenog automobila opel sigma 2006. godine bez natječaja, što je pokazao nalaz Državne revizije iz 2007. godine za 2006. godinu, i uz nabavu peugeota 508 SW s namještenim natječajem? Podaci za natječaj prepisani su iz tehničkih podataka za navedeni automobil. Vrijednost nabave je 270.000 kuna i to u doba krize, a sve se koristi u privatne svrhe. (Marijo, 27.01.2013.)
– Željko Baradić je u tri mandata izabran za načelnika, a sada će biti i četvrti put biran. Ne želim ulaziti u ove konstrukcije. Već sam rekao da će svatko odgovarati za sve što čini krivo, a najbolji će suci biti birači. Ne želim razgovarati na ovaj način, krivicu treba prvo dokazati, pa onda možemo razgovarati o sankcijama. Po zakonu kopija nalaza Državne revizije ide DORH-u i oni će procijeniti je li to baš ovako kako se navodi. Ljudi cijene svoje načelnike, gradonačelnike i župane po onome što oni rade. Birače se ne može prevariti.
Kako komentirate zaokret HDZ-a, borbu protiv korupcije, dok u isto vrijeme tolerirate situaciju u kojoj je osoba osuđena za razne malverzacije i dalje načelnik Općine Bibinje? Nije li to presedan i nevjerodostojnost, kao i podcjenjivanje svih mještana Bibinja? (Ana Režan, 25.01.2013.)
– Ne vjerujem da itko može podcijeniti mještane Bibinja jer oni itekako znaju što čine. Kad Bibinjci biraju, ja nemam što reći, osim podržati onoga koga oni izaberu. Čuo sam za prvostupanjsku presudu, ali ponavljam, s obzirom na to da još nema pravomoćne presude, ne znači da je sve onako kako se ovdje navodi.
Je li vam poznato da sam do svibnja 2012. radio u Košarkaškom klubu Poličnik i kao trener seniora i kao trener kadeta i predkadeta, i da mi je, nakon što mi je priopćeno da se na mene više ne računa, klub ostao dužan 3.000 kuna honorara, te neplaćenu članarinu za mlađe kategorije u iznosu od 4.000 kuna? Koliko mi je poznato, u medijima se uvijek ističe da je Općina Poličnik financijski stabilna, te da sigurno odvaja financijska sredstva za športske udruge, pa tako i za svoj košarkaški klub. Može li se ovaj slučaj riješiti i meni isplatiti ovo potraživanje u ovom, za mene i moju obitelj, teškom razdoblju života? (Darko Frakin, 27.01.2013.)
– Pitanje je upućeno pogrešnoj osobi. Nisam djelatnik u Košarkaškom klubu Poličnik, niti u ijednom klubu u Poličniku. Dopredsjednik sam Kuglačkog kluba Zadar i to je moja jedina funkcija u sportu. Doista, ne znam ništa o ovome, a Darko Frakin se očito treba obratiti predsjedniku Košarkaškog kluba Poličnik. Ukoliko je napravilo bilo kakav dug, vodstvo kluba mora čovjeku platiti.
Samostalno biram prijatelje
Koji je vaš interes u tvrtkama u vlasništvu ili suvlasništvu Arijane Baraba, s obzirom na to da je javna tajna da stalno lobirate kod načelnika i direktora raznoraznih poduzeća da poslovno surađuju s portalom Znet i/ili Barabom? (Dino, 27.01.2013.)
– Nisam ni u kakvom vlasničkom ili suvlasničkom odnosu s Arijanom Barabom ili portalom Znet, ali želim poručiti svima da sam ja uvijek samostalno birao svoje prijatelje i to ću uvijek činiti.
Kako možete izdržati uvijek Kalmetine naredbe? (Ante, 31.01.2013.)
– Božidar Kalmeta je predsjednik ŽO HDZ-a u trećem mandatu. Ja sam član Županijskog odbora, a bio sam u dva saziva i potpredsjednik i sve što radimo – radimo timski. Ovdje nema naredbi. Kad bi bilo naredbi, bila bi to vojska, a mi nismo vojska. Suradnja s Kalmetom i svim članovima Predsjedništva je više nego korektna. Mi smo dobili sve izbore od 1990. na ovamo. Zar to nije dovoljan razlog da itekako dobro surađujemo? Dobit ćemo i sljedeće izbore, ne uz naredbe, nego uz timski rad.
Zašto se županijski HDZ odnosi tako neljudski i nestranački prema svojim općinskim i mjesnim članovima? (Josip, 22.01.2013.)
– Doista mi nije jasno o čemu se radi. Mi najmanje jednom mjesečno imamo sastanak Županijskog odbora, a svaka tri mjeseca sastanak koordinacije koju sačinjavaju svi predsjednici općinskih i gradskih odbora. Ja za ovakve stvari ne znam. Ako osoba koja je postavila ovo pitanje ima problem, trebala bi se obratiti predsjedniku svog gradskog ili općinskog odbora i onda doći pred Županijski odbor.
KAKO JE PROPALA VINILPLASTIKA?
Koliko ste platili paket dionica bivšeg poduzeća Vinilplastika – Zadar s kojim ste postali većinski vlasnik? (Mario, 31.01.2013.
– O Vinilplastici ću jednog dana vjerojatno napisati knjigu, ali najprije moram reći da nisam bio većinski vlasnik, nego mali dioničar i to na način da nisam napravio kao neki koji su uzimali menadžerske kredite ulažući imovinu firme kao garanciju, nego sam vlastitu obiteljsku kuću, koju smo supruga i ja sagradili osamdesetih godina, založio i podignuo kredit kod Splitske banke u iznosu od 220.000 tadašnjih DEM-a i time sam kupio 7,5% dionica Vinilplastike. Nisam uspio otplatiti taj kredit i moja je kuća sada vlasništvo Splitske banke, a ne moje. Još nešto, dok sam ja bio direktor Vinilplastike nitko nije ostao bez posla i svi su dobivali plaću. Nažalost, Linić je 2000. godine radio kao što radi i sada, i Vinilplastika je otišla u stečaj u vrijeme kad je u tri mjeseca bez posla ostalo oko 50.000 ljudi po famoznom Linićevom zakonu o ubrzanom stečaju svih koji su bili u blokadi. Vinilplastika je propala i zbog toga što je 1990. podignut kod Splitske banke kredit za kupnju nove opreme. Oprema je stigla u Hrvatsku 1991., a na carinskom skladištu je ležala do 1994. Nijemci nisu htjeli doći montirati opremu jer je bio rat, a sve vrijeme ležanja opreme u Gaženici Splitska banka je naplaćivala i redovne i zatezne kamate tako da je kredit s tri milijuna tadašnjih DEM-a narastao na devet milijuna DEM-a. Splitska banka se u cijelosti naplatila iz Vinilplastike. Ni lipe nije ostalo.
ISTUPIO SAM IZ SKH 1981.
Koju ste školu završili i jeste li ikada bili član SKH? (Biloglav, 23.01.2013.)
– Bio sam član SKH od 1978. do 1981. Istupio sam iz SKH nakon intervencije bivše vojske i milicije na Kosovu. Završio sam srednju prometnu školu i srednju školu za protupožarnu zaštitu.
Je li istina da ste u sedmom razredu izbačeni iz osnovne škole? (Profesor, 03.02.2013)
– Ovo je očito nečija bezočna provokacija. Najjednostavnije je nazvati osnovnu školu koja se tada zvala OŠ Moše Pijade Poličnik, provjeriti dokumente i bit će sve jasno. Sve razrede osnovne škole završio sam s odličnim uspjehom i ne, nisam bio izbačen ni iz jednog razreda.
IZDAJNIČKA ZAPOVIJED 2. SIJEČNJA 1992.
* Poznato je da se Željko Lončar tijekom rata “proslavio” akcijom prisiljavanja Zadrana srpske nacionalnosti da iz svojih domova odlaze na liniju razgraničenja s agresorom kako bi tamo poslužili kao živi zid. Pitanje za dotičnog heroja akcije “živi zid” jest: je li vam danas žao za taj postupak, sramite li se toga ili i dalje, kao u nekim ranijim medijskim istupima, smatrate da ste ispravno postupili? (Đovani, 24.01.2013.)
– Ovo se pitanje često postavlja na bezobrazan i pogrešan način. Moj ratni put počinje u Poličniku u srpnju 1991. gdje sam obnašao dužnost pomoćnika zapovjednika bojne, a 20. rujna 1991. preuzeo sam dužnost načelnika oklopništva i od tadašnjeg sam ministra obrane Gojka Šuška dobio zapovijed da se od zarobljenih tenkova iz bjelovarske vojarne, koji su se nalazili u Novalji, formira oklopna motorizirana satnija. Formirali smo tu satniju i svi koji smo u tome sudjelovali ponosni smo na svoj rad u toj satniji. Iz Novalje smo stigli 31. rujna, neposredno pred najžešći napad agresora na Zadar i svi zajedno smo obranili Zadar. Nakon toga je uslijedila akcija koja je, usudit ću se reći, uz akciju Maslenica, jedna od najvažnijih na ovom području. Bilo je to 3. siječnja 1992. kad je agresor pokušao proboj preko Suhovara i Poličnika na cestu Ražanac – Pag koja je bila jedina komunikacija između sjevera i juga Hrvatske. Događaj koji se u pitanju spominje je provokacija. Ja se nikad nisam koristio bilo kakvim živim zidovima i to je lako dokazivo, ali smo se na sve moguće načine pokušavali obraniti. Ja sebe ne smatram herojem, nego jednim od 500.000 branitelja. Mi smo svi djelovali kao ekipa. Nikakvoga živog zida nije bilo. Dogodilo se to, a sad o tome prvi put javno govorim, da su Srbi 3. siječnja probili liniju u Suhovarama, zapalili desetak kuća, i dvije osobe su ubijene. Zahvaljujući iznimnoj hrabrosti, jedna od posada tenkovske satnije kojoj sam bio načelnik, jednim je tenkom 3. siječnja 1992. do 18 sati, kad je nastupilo Sarajevsko primirje, vratila izgubljene položaje. Treba napomenuti da je jezgra herojske oklopne bojne IV. gardijske brigade kojoj je zapovjednik bio pokojni general Matijaš bila upravo ova satnija. Nikad kasnije agresor nije pokušao proboj na tom dijelu, a mi smo tom akcijom osigurali da se Hrvatska i dalje može spojiti cestom Ražanac – Pag. Želim reći, a o tome postoje dokumenti, da smo zapovjednik 112. brigade i ja, nakon te akcije, četvoricu članova posade tog tenka predložili za najviše odličje. Nažalost, zbog taštine pojedinca ti ljudi nisu dobili to odličje. Postoji još jedan dopis koji sam tada potpisao, a to i danas mislim, da je zapovijed koju sam dobio 2. siječnja pred večer bila izdajnička, a ticala se upravo toga da li ili ne obraniti taj dio. Detalje ne želim iznositi, a jednom će sigurno biti objavljeni, ali ne zbog osobnog probitka.
