Video uradci u Lijepoj našoj šire se poput kuge ili kolere u nekim ranijim godinama prošlog nam stoljeća. Jednako brzo kao što su to prošle godine činili biseri Ave Karabatić, posljednjih dana dijelili smo tako svi – “pipl mast trast as”. Nedvojbeno je da nam uz sve probleme koje imamo, sve minuse i dugove, sva davanja, crne rupe i ostalo, fali barem malo smijeha. Ne crne kronike, toga imamo na pretek.
No, Ingrid nas je lijepo nasmijala. Sve, bez iznimke. Čak i neki prijatelji koji govore engleski gore od nje, smijali su se jer, eto, smiju se svi pa što nebi i oni. Nije problem u Ingrid, u njenom ne znanju engleskog, u tome što ona sama ne vidi problem u svom neznanju – problem je u onom tko ju je poslao u Bruxelles.
Nakon što smo od cijele naše delegacije saznali kako Ingrid nije uopće trebala pričati na engleskom već je govor trebala održati na našem, hrvatskom, no eto, zbog manjkavosti broja dostupnih prevoditelja – ši vaz spiking ingliš – nameće se jedno i jedino pitanje – kakvo to obrazovanje trebaju imati hrvatski političari kako bi završili na jednoj, u najmanju ruku, masno plaćenoj poziciji. Trebaju li imati magisterij, doktorat, osnovnu ili srednju školu, ili pak, samo – partijsku knjižicu.
Zapitat ću se još jedno, neminovno pitanje – kako će netko s tako zavidnim vokabularom, tako zavidnom elokventnošču, lobirati za interese naše zemlje? Kako će sve te “kotmitment”, “kombat” i “avr” riječi i gramatičke strukture pomoći, primjerice, Zadru, projektima, planovima… ali, ne samo našem gradu već i cijeloj zemlji. To što je draga nam Ingrid, sasvim slučajno iz Zadra, eto, zanemarit ću.
Evidentno je, dakle, da bi za tako važnu političku poziciju poput promatrača ili zastupnika u Europskom parlametnu poznavanje barem dobrog engleskog trebao biti preduvjet. No, nije nam baš situacija ni u zemlji bajna i obojana u ružičasto. Jeste li se ikad zapitali koliko zapravo mi, mediji, uljepšavamo izjave političara, ispravljamo njihove pogreške, propuste, prostačenje pa i čisto seljaštvo u ophođenju s javnosti. Niste? E, pa, trebali bi.
Dakle, Ingrid, draga, ajmo malo zbog interesa zemlje koja te je postavila tu gdje jesi, zbog naroda koji je glasao za tebe i tvoje boje, pokušati barem odglumiti da postoji problem i da ga treba riješiti. Pa nećemo li valjda dopustiti da nam se zastupnicu u Euro parlamentu ponašaju poput Zdravka Mamića na pressicama?
– ‘Ko zna da ne zna, najviši je; ‘ko misli da zna, ograničen je; ‘ko prepoznaje svoju ograničenost – nema granica. Riječi su to velikog kineskog filozofa Lao Tsa, koje bi neki trebali barem pokušati pročitati, ako ih se već neće pridržavati i pokušati ih primijeniti u praksi. Ili, da bi bilo razumljivije, reći ću to ovako: hu knov hi dasnt knov iz d hajest, hu tink hi knovs iz limitd, hu rekogznajz hiz limitejšn has nou baudriz.
