Podsjetnik što bi značila izmjena lokacije Županijskog centra za preradu otpada kao što neki sad predlažu je podatak da je prije punih devet godina aktualna bila gradnja pogona za mehaničko-biološku preradu otpada kod Bokanjca koji je trebao koštati oko 7,5 milijuna eura.
Grad Zadar je sam išao u taj projekt jer se drugi gradovi i općine nisu mogli dogovoriti, tadašnja gradonačelnica Ana Lovrin potpisala je i ugovor sa zagrebačkom “Montmontažom” o gradnji pogona, no nastao je spor jer se ispostavilo da teren pripada Zadarskoj nadbiskupiji koja je ishodila sudsku zabranu raspolaganja tim zemljištem, a u međuvremenu je utvrđeno da je teren neuvjetan jer je odmah uz bokanjački sliv, stanovništvo se pobunilo, a onda je država tražila da se gradi županijski centar, piše Slobodna Dalmacija.
No Grad Zadar je zbog toga projekta još uvijek u sudskom sporu s “Montmontažom” koja potražuje 1,374 milijuna kuna zbog naknade štete za nerealizirani projekt. U međuvremenu su se općine i gradovi dogovorili o lokaciji, sve je ugrađeno u planove, nastao je problem s Hrvatskim vodama oko shvaćanja radi li se o odlagalištu otpada ili o pogonu za preradu otpada…
A zbog brojnih mjera zaštite sada se procjenjuje da će projekt izgradnje Županijskog centra za preradu otpada stajati oko 50 milijuna eura. Ako sve protekne u najboljem redu, a to znači da nakon okolišne dozvole ubrzo bude gotov i glavni projekt, odnosno građevinska dozvola i dobiju sredstva iz EU-a.
Prije ljeta 2014. godine teško je očekivati da se sve te radnje ne dogode, odnosno da počnu radovi. A tek nakon početka gradnje Županijskog centra postaje realnost zatvaranje odlagališta kod Dikla, uređenja Baštijunskog briga za golf i još dosta drugih projekata.
Zato bi odustajanje od lokacije Biljane sada značilo ne samo gubljenje vremena nego i bacanje u vjetar milijuna kuna potrošenih za pripremu projekta.