Splitska dizajnerica Anamarija Asanović napušta svoj rodni grad i seli u Istanbul gdje će za jedan turski modni brand osmisliti modnu liniju za mlade. Nakon sjajnih kritika za svoju modnu kolekciju koju je prošle jeseni predstavila na Cro a Porteru, čini se kako će svoje malo modno carstvo nastaviti širiti i u inozemstvu.
Ne brojite više dane već sate do selidbe u Tursku, možete li reći kako je došlo do ove zanimljive poslovne suradnje?
– Moja studentska cimerica Saida je Turkinja i pričala mi je o tekstilnoj tvornici koju vodi njezina obitelj. To je brand koji godinama uspješno djeluje na turskom tržištu, a mene su pozvali da im osmislim mladenačku i svježu podliniju. Ona mi je zapravo predložila da se prijavim na natječaj koji je bio raspisan i eto, izabrali su mene.
Koliko Vam je poznat njihov modni izričaj i hoćete li imati prostora za vlastitu kreativnost?
– Radit ću u timu tako da će mi biti dosta lakše nego da radim sama. Moj sektor je zadužen za večernje haljine i naravno da ću moći pokazati svoju kreativnost, zato i idem tamo.
Turska moda je poznata po svom kiču, smatraš li to izazovom pri stvaranju? Ipak ste za hrvatsko tržište kreirali drugačije stvari…
– Tamo kič ima neku drugu dimenziju. Nakit je raskošan i bogat kao u njihovim serijama i moda je inspirirana prošlošću. To mi se i osobno sviđa. Volim stare marame i druge modne dodatke s modernim ukrasima.
Pratite li turske sapunice i jeste li već naučili neke riječi?
– Znam ono što svi znaju, ha, ha. Ne mogu se nazvati fanom jer nisam odgledala baš svaku epizodu s obzirom na to da sam u posljednje vrijeme dosta boravila u inozemstvu. No kada sam doma uvijek pogledam.
Koliko ste upoznati s njihovom kulturom? Jeste li se spremni odvojiti od mamine kuhinje, to svima uvijek najteže pada pri odlasku od kuće?
– Bila sam tamo već nekoliko puta i uistinu se radujem druženju s ljudima te učenju jezika koji mi je baš romantičan. Po pitanju hrane i nisam nešto izbirljiva, ali njihova hrana mi baš nekako leži, tako da po tom pitanju neće biti problema. Bit ću na relaciji Split-Istanbul tako da se neću baš tako lako odvojiti od mamine kuhinje.
Koliko je planirano da tamo ostanete?
– Za sada šest mjeseci, ali vidjet ćemo…
Što će Vam najviše nedostajati?
– Za sada ne znam, to ćete me pitati za tri mjeseca, ali sigurno odmah mogu reći da će mi nedostajati obitelj i prijatelji.
Tko će paziti na Vaš već dobro uhodani posao u Hrvatskoj?
– Mama mi je uvijek desna ruka pa tako i ovoga puta. Tehnologija je poprilično napredovala, omogućava nam da budemo u svakodnevnom kontaktu bez obzira na udaljenost…
