Pozivanje Radimira Čačića na počasni čin brigadira Hrvatske vojske i činjenicu da je odlikovan Redom kneza Domagoja s ogrlicom kao olakotne okolnosti u žalbi pred Vrhovnim sudom za odvjetničke krugove nisu nešto neuobičajeno. Čak smatraju da je takav žalbeni razlog ‘potpuno opravdan’. Ipak, kritičari postavljaju pitanje o okolnostima zbog kojih je Čačić dobio čin brigadira i odličje, a u braniteljskim krugovima smatraju kako ima puno zaslužnijih u obrani Hrvatske za takva priznanja od njega.
U žalbi na presudu Županijskog suda u Zagrebu, kojom je Radimiru Čačiću nepravomoćno potvrđena presuda mađarskog suda na 22 mjeseca zatvora zbog izazivanja prometne nesreće u kojoj je dvoje ljudi poginulo, bivši potpredsjednik Vlade i njegov odvjetnik Čedo Prodanović pozvali su se, među ostalim, i na Čačićeve zasluge u Domovinskom ratu. Stoga se i logičnim učinilo pitanje radi li se o hvatanju za slamku i je li se mogao pozvati i na sudjelovanje u obrani Hrvatske. Sugovornici tportala, inače ugledni odvjetnici, tvrde da bi i oni učinili isto kao i kolega im Prodanović.
‘Teško je govoriti o nečemu je li uobičajeno ili nije kad nemate čestu praksu. Ne događa se svaki dan da se priznaje strana sudska presuda, pa je to jedan izuzetan sudski postupak i nekakve uobičajene prakse i slova zakona tu nema. No, i ja bih kao odvjetnik to napisao jer zašto nešto propustiti? Može li to u jednoj ozbiljnoj analizi ovako teškog kaznenog djela imati nekakvog utjecaja, ipak će odlučiti Vrhovni sud’, smatra odvjetnik Veljko Miljević.
I odvjetnik Rajko Mlinarić smatra kako je Čačićev ‘žalbeni razlog potpuno opravdan i u skladu sa Zakonom o kaznenom postupku’. ‘I ja sam, kao branitelj u ime gospodina Čačića, podnio žalbu, ali ne zbog odluke o kazni i u vezi s olakotnim okolnostima, već zbog povrede postupovnih i materijalnih odredaba počinjenih u postupku egzekvature. Mislim da su na njegovu štetu povrijeđena konvencijska prava i odredbe Kaznenog zakona. Mislim da je žalba opravdana i osnovana’, navodi odvjetnik Mlinarić.
Pravni stručnjaci ukazuju i kako svatko tko se ima čime pohvaliti u žalbenom postupku može takvu činjenicu i istaknuti, smatrajući da mu to može biti olakotna okolnost. Po njima to nije ništa neuobičajeno. U tom smislu odvjetnik Miljević poziva na odredbe starog, ali i novog Kaznenog zakona u kojima se navode okolnosti, posebice one olakotne, koje sud mora imati na umu kod izricanja presude, odnosno određivanja kazne.
Ipak, podsjeća na okolnosti tragedije koja se dogodila u Mađarskoj i ukazuje kako sve treba prepustiti Vrhovnom sudu, baš kao i razmatranje Čačićevih zasluga u Domovinskom ratu. ‘Sudilo se za dvije mrtve glave, sve se dogodilo pod okolnostima koje su poznate, pa ne znam može li na ionako blagu presudu, koja je teško uskladiva s našom sudskom praksom za takvu težinu takvog kaznenog djela, sve ovo imati značaja’, dodaje Miljević.
Zanimljiv je i podatak da Radimira Čačića, iako ima počasni čin brigadira Hrvatske vojske te odličje Red kneza Domagoja s ogrlicom koje mu je još 2001. godine ‘za uspješno završene pregovore o predaji vojarne JNA, kao i za pripremu i provedbu same akcije’ dodijelio predsjednik Stjepan Mesić, nema u Registru branitelja.
Neslužben, ali dobro upućen izvor podsjeća na pregovore o predaji vojnog garnizona u Varaždinu u kojima je sudjelovao i Čačić, no misli da je ‘jako glorificirao svoju ulogu u svemu tome’.
‘Ishod varaždinskih dana rata je rezultat kolektivnog rada i duha koji je vladao u tadašnjem Kriznom štabu općine Varaždin i mudrog pregovaranja u kojem Čačić ipak nije bio glavni pregovarač. No, u završnom dijelu pregovora, kad je u zapovjedništvu garnizona u Varaždinu sudjelovao u razgovorima i zajedno s Čedomilom Cesarcem i još nekoliko ljudi ponudio se biti svojevrstan talac ili jamstvo da će tzv. JNA prema dogovoru stići do granice, ipak mu se treba odati priznaje. Trebalo je imati hrabrosti učiti takvo što u to vrijeme’, kaže taj izvor.
Vukovarski branitelj, ujedno i predsjednik Udruge pravnika Vukovar 1991, Zoran Šangut ne ulazi u to ‘je li moralno ili nije pozivati se u žalbama na činove i odličja’. Priznaje kako Hrvatska, baš kao i druge države, zasluge u ratu uzima kao olakotne okolnosti svojim ratnim veteranima.
‘Ako po zakonu i ima pravo, a i druge države to priznaju, nitko ne osporava pozivanje na takve olakotne okolnosti. Nije mi ni sporno što se poziva i ne bih ni ‘A’ rekao, ali se postavlja pitanje čime je zaslužio tako visoka priznanja’, navodi Šangut.
I u braniteljskim krugovima ukazuju na okolnosti, odnosno proceduru u kojoj je Čačić dobio odličje, posebice upozoravajući na težinu Reda kneza Domagoja. Podsjećaju kako se to odličje dobiva za najveće herojstvo u ratu, pa neki od njih smatraju kako bi ‘svaki Varaždinac koji je došao braniti Vukovar i završio u logoru mogao dobiti ne jedno, nego dva takva odličja po tom kriteriju’.
‘Branitelje Vukovara koji su dobili Red kneza Domagoja možeš na prste jedne ruke nabrojati, a Čačić ga je dobio, baš kao i počasni čin brigadira. Pitam – za što?’ razočaran je vukovarski branitelj koji je zahtijevao anonimnost.
Pokušaj da se iz kabineta ministra branitelja Predraga Matića dobije odgovor je li, prema drugim braniteljima, nositeljima činova i odličja korektno pozivati se u žalbama na sudske presude na počasne činove i odličja, ostao je bez odgovora. ‘Ministrov je stav, a i zakonska obveza, ne komentirati sudske procese koji su u tijeku. Stoga ministar ne bi želio komentirati ni slučaj gospodina Čačića’, odgovoreno je iz Ministarstva.
Bez obzira na sadržaj žalbe, ona je u postupanju pred Vrhovnim sudom. Ako se presuda Županijskog suda u Zagrebu potvrdi, ona se upućuje sucu izvršenja kazne zatvora koji, pak, poziva okrivljenika. Kad mu uruči rješenje, okrivljeni ima pravo žalbe na rješenje ili može tražiti odgodu izvršenja. Ako postoje opravdani razlozi, izvršenje kazne tako se može dodatno prolongirati.
