Darko Lorencin, desna ruka ministra gospodarstva, jedan je od autora zakona protiv kojeg je kuku i motiku podigla šarolika fronta crkvenjaka, crnih i crvenih političara, zaštitara okoliša i arhitekata. Na njihovu optužbu ‘rasprodajete Hrvatsku’ Lorencin odgovara ‘spašavamo Hrvatsku’.
Protiv Zakona o strateškim investicijama ustali suzeleni, Crkva, lijeve i desne oporbene stranke, arhitekti. Je li vas iznenadila žestina njihovih kritika?
– Jest, s tim da su neke reakcije potaknute spletom okolnosti, a druge su očekivane. Reakcija zelenih potpuno je razumljiva, jer je njihova osnovna aktivnost da razbuktavaju diskusiju o ovakvim temama. Samo je pitanje kolika je rasprava s njihove strane argumentirana, a koliko je puko vikanje i opstrukcija. Crkva se očitovala potaknuta nekim prijašnjim zbivanjima. Arhitekti pak brane svoje interese, jer zakon krati proceduru, preskače urbanističke planove i ukida im jedan dio prihoda.
Jedna od kritika je ona da zakon daje u ruke velike ovlasti Vladi?
– Ne, to je kriva interpretacija da Vlada može raditi što joj se prohtije. Svi postojeći kontrolni mehanizmi će i dalje vrijediti. Ništa se neće raditi izvan prostornih planova županija i gradova. Neće se moći, kao ni dosad, da netko usred šume na Sljemenu izgradi hotel. Zakon samo objedinjuje i ubrzava proceduru koja će biti sadržana u konačnoj odluci koju će donijeti Vlada. Točno će se znati tko što radi i u kojim rokovima. Za svaki strateški projekt oformit će se operativni tim s pet-šest ljudi i oni će ga voditi do dobivanja građevinske dozvole. Nešto što sada traje godinu-dvije svest ćemo na nekoliko mjeseci.
Ali zar ovim zakonom Vlada ne šalje signal kako nije u stanju provesti brzu i efikasnu reformu državne administracije pa onda u očaju improvizira?
– Ta tvrdnja donekle je točna, ali ona ne proizlazi iz nesposobnosti Vlade. Izrazit ću se slikovito. Hitno vam treba prijevoz, a automobil ima probušene gume i neispravne kočnice, nemate vremena za popravak, a onda morate potražiti i razmisliti o drugom automobilu.
Želite reći da je naša birokracija nepopravljiv automobil?
– Činjenica jest da investicija nema, a i one koje su ovdje jako se teško realiziraju. Sigurno da živimo u jednom normalnom okruženju gdje investicije idu redovitim putem ovaj nam zakon ne bi ni trebao. S njim sad idemo na velike projekte i ti projekti, siguran sam, probit će začepljene kanale administracije. Kad krene velikim, onda će i srednji krenuti istom procedurom. Računamo kako će potreba za tim zakonom s vremenom nestati. Izuzetnu i bezrezervnu podršku za ovaj zakon dobili smo od veleposlanika svih 27 članica EU-a. A upravo od njih dobivali smo primjedbe kako nam je administracija ubitačna.
Protivnici zakona reći će kako je podrška iz EU-a očekivana, jer će upravo oni pokupovati naše šume i polja.
– A ja smatram kako EU prije svega ne želi još jednu problematičnu članicu, već zemlju koja im može ekonomski doprinijeti.
Hoćete li zbog kritika ipak mijenjati određene stvari u zakonu?
– Sigurno ćemo doraditi zakon u sferi kriterija. Znači, što može biti strateška investicija. Sad su ti kriteriji premekani, nedefinirani. Moramo ih svesti na neke opipljive vrijednosti. Trenutačno u zakonu piše kako strateška investicija može biti ona čija je vrijednost 150 milijuna kuna ili ako zadovolji jedan od 12 navedenih uvjeta. Možda se, ponavljam, možda, odlučimo za to da prvi i osnovni uvjet bude samo 150 milijuna kuna.
Ali što će tada biti s projektima manje vrijednosti? Ne radi li se tu o diskriminaciji, zar oni ne mogu biti od strateške važnosti?
– Ponavljam, odlučili smo krenuti s velikim investicijama. Vjeruj te mi, oni će trasirati put srednjim i malim. Ne smije se zaboraviti da će za strateške projekte sada građevinske dozvole izdavati ministarstvo graditeljstva, a ne više lokalne vlasti čime će se osloboditi njihovi kapaciteti. Osim toga, projekte ćemo selektirati i prema nekim ponderima. Uzet ćemo koeficijent vrijednosti, radna mjesta, koeficijent doprinosa za sektor i dobit ćemo konačan skor na osnovi kojeg ćemo odlučiti što je, a što nije strateški projekt.
Kakve efekte očekujete od zakona u ovoj godini? Koliko će on novih radnih mjesta otvoriti?
– U Agenciji za investicije i konkurentnost trenutačno se radi na nekih 50-ak projekata vrijednih 3,5 do četiri milijarde eura. Zahvaljujući novom zakonu, njih pet će sigurno ove godine dobiti građevinsku dozvolu i sve potrebne dokumente da krenu u investiranje. Njihova je vrijednost između pola milijarde i milijarde eura. Ako gledamo njihovu prosječnu vrijednost, za očekivati je da će oni otvoriti od tri do pet tisuća radnih mjesta.
Trenutačno imamo više od 370.000 nezaposlenih. Što u odnosu na tu brojku znači tih pet tisuća?
– Ali treba uzeti u obzir to da jedna velika investicija kreira uz svoje jedno još dva ili tri dodatna. Za automobilsku industriju taj je omjer čak jedan naprama osam.
O kojim se konkretno projektima radi?
– Nije nam u interesu da nešto tajimo. Kad sami investitori odluče izići u javnost, onda ćemo to učiniti s njima. Radi se o projektima iz sektora turizma, proizvodnje električnih aparata i automobilske industrije, s tim da je riječ o proizvodnji određenih komponenti.
U ministarstvu gospodarstva ste skoro godinu dana i najodgovorniji ste čovjek za investicije i konkurentnost. Jeste li zadovoljni dosad postignutim?
– Prije svega, nisam zadovoljan brzinom promjena. Opet, zadovoljan sam, jer smo oformili Agenciju za investicije koja sada radi po projektnom principu. Uspjeli smo donijeti novi Zakon o poticanju investicija, čime smo osjetno povećali iznos potpora te se time možemo nositi tj. konkurirati Irskoj i Slovačkoj, vodećim zemljama po investicijama. Time smo investitorima nešto ponudili, a Zakonom o strateškim projektima konačno ćemo urediti i proceduru. Uglavnom, trudimo se i trudit ćemo se, okretat ćemo pilu na sto načina sve dok ne prepilimo drvo.
