Ženski fetusi ciljano se ne uništavaju samo u Indiji ili Kini, već i u Albaniji, na Kosovu, u Makedoniji i Crnoj Gori, a tako nastao višak muškaraca u društvu imat će dramatične društvene posljedice i u balkanskim zemljama.
Ovo se navodi u tekstu pod naslovom “Visoka tehnologija ispunjava tradicionalne želje” u današnjem izdanju Sueddeutsche Zeitunga.
U opširnom opisu se navodi da u Albaniji već sada na 100 novorođenih djevojčica dolazi 112 dječaka, što je situacija ista kao u Indiji gdje “gendercid” ili “femicid” već desetljećima spada u ključne socijalne probleme, prenosi SEEbiz.
Riječ je o prekidima trudnoće, uglavnom pod pritiskom muža i njegove obitelji u slučajevima kada se utvrdi da je riječ o ženskom fetusu, ali i o ubijanju novorođenih ženskih beba. Situacija nije mnogo bolja ni u nekoliko drugih balkanskih zemalja.
Kako za SZ navodi stručnjak za stanovništvo Christophe Guilmoto sa Instituta za razvoj Sveučilišta Pariz – Descartes, na Kosovu na 100 rođenih djevojčica dolazi 110 dječaka, u Crnoj Gori 109, u Makedoniji 106. Prosječni odnos spolova kod novorođenčadi širom svijeta je 100 prema 105 u korist dječaka.
Ovaj “višak” dječaka kasnije se neutralizira zbog veće smrtnosti muške djece. Međutim, kada je broj dječaka nesrazmjerno veći od broja djevojčica, demografska struktura se drastično remeti. Na Balkanu je, kako Gilmoto navodi, “višak” dječaka upadljiv prije svega u albanskim sredinama.
“Želja roditelja na neizostavno dobiju muške nasljednike, specifičnost je albanskog kulturnog kruga”, smatra ovaj stručnjak. Ova želja, međutim, kako ukazuje, nije tipična samo za muslimane, već i za katolike i pravoslavce u Albaniji.
“Koliko god to saznanje bilo bolno, abortusi u slučaju ženskih fetusa su tamo kulturološki fenomen koji ima korijene u arhaičnom poimanju obitelji”, smatra pariški stručnjak. To je zato što dječaci zadržavaju obiteljsko ime kojeg se djevojčice udajom najčešće odriču, a tradicionalno je i da se o ostarjelim roditeljima brinu sinovi.
Za vladavine socijalizma u Albaniji je abortus bio zabranjen, a prenatalnih pregleda nije ni bilo, navodi SZ. Nakon sloma režima, abortus je dozvoljen do 12. tjedna trudnoće, a roditeljima je omogućen pristup prenatanoj dijagnostici. Međutim, u toj ranoj fazi trudnoće često je nemoguće sa sigurnošću utvrditi pol bebe.
Pariški stručnjak Gilmoto navodi da “svi ginekolozi u Albaniji znaju da roditelji žele da saznaju spol djeteta” i znaju da često dolazi do abortusa kada se utvrdi da je beba ženskog spola. Da bi se spriječilo da na svijet dođu djevojčice, vrlo su rasprostranjeni ilegalni pobačaji, u odmakloj trudnoći.
Spolni nesrazmjer dovodi do toga da muškarci više nisu u stanju naći partnerice i oženiti se. Nedostatak žena ne dovodi, kako bi se moglo očekivati, do toga da one budu “mažene i pažene”, već upravo obrnuto – nasilje prema ženama raste. U zemljama sa nesrazmjerno većim brojem muškaraca nego žena, kako pokazuje studija Fonda Ujedinjenih naroda za stanovništvo UNFPA, rastu nasilje, prostitucija i trgovina ženama.