Svetkovina sv. Stošije, zaštitnice Zadarske nadbiskupije i naslovnice zadarske katedrale u kojoj su moći te ranokršćanske mučenice iz 4. st., svečano je obilježena koncelebriranim misnim slavljem na kojem su sudjelovali brojni hrvatski biskupi i svećenici. Među ostalima koncelebrirali su šibensko-kninski biskup Ante Ivas, splitsko-makarski biskup Mile Bogović, dubrovački biskup Mate Uzinić i gospićko-senjski biskup Marin Barišić.
Misi su prisustvovali brojni predstavnici javnog, društvenog, crkvenog i političkog života. Nazočili su bivši ministri Božidar Kalmeta i Ana Lovrin, dožupan Stanko Zrilić, rektor Ante Uglešić i brojni drugi.
Mons. Đuro Gašparović, srijemski biskup, tijekom propovijedi je govorio o životu sv. Stošije kao primjeru žive vjere.
– Proslavili smo Božić i božićno vrijeme, vrijeme u kojem se Bog utjelovio i postao čovjekom. Bio je i ostao istinsko svjetlo, pravednost, dobrota i milost, isto tako i mučenik. Život sv. Anastazije bio je sličan putu Isusa Krista, trnovit, bolan, ali slavan. Iako mučena, ostala je čvrsta, nepokolebljiva i sveta, istinsko čudo ovog svijeta, istaknuo je mons. Gašparović. Dodao je kako je u prva tri stoljeća kršćanstva bilo 18 milijuna mučenika te zaključio da je “krv mučenika sjeme kršćanstva baš poput zrna pšenice koje mora umrijeti da bi potom višestruko rodilo ploda”.
– Svi mučenici prihvatili su Krista kao Boga. Bili su svjesni da izgubiti život za Krista znači život spasiti i donijeti obilati plod. Stošija se proslavila djelima ljubavi prema siromašnima, njegovala je bolesne, bodrila klonule, pomagala utamničene kršćane, hrabrila malodušne. Samo velika i čvrsta vjera u Boga može natjerati čovjeka na ovoliku herojsku spremnost koja je potrebna svima u godini vjere, rekao je srijemski biskup.
Zahvalio se domaćinu, nadbiskupu Želimiru Puljiću, na pozivu da vodi koncelebrirano euharistijsko slavlje. Podsjetio je da se jedan dio moći sv. Stošije čuva u srijemskoj biskupiji zbog čega je ona na poseban način povezana sa zadarskom.
Mons. Gašparović poručio je vjernicima da se “bolji svijet prvo mora dogoditi u nama da bi se dogodio među nama”.