Magneti su danas praktički postali svakodnevni predmeti. Mnogo ranije svemir se sastojao samo od nemagnetskih elemenata i čestica. Prof. dr. Reinhard Schlickeiser a Instituta za teorijsku fiziku Sveučilišta Ruhr u Bochumu. U časopisu Physical Review Letters opisao je mehanizam svemirskoga magnetizma mnogo prije nastanka prve zvijezde.
Prije nastanka prve zvijezde svijetla se tvar sastojala samo od potpuno ioniziranih plinova protona, elektrona te helijevih i litijevih jezgri, a nastala je tijekom Velikoga praska. „Svi visoki metali poput magnetskoga željeznog oblaka prema današnjemu su se saznanju mogli nalaziti jedino unutar zvijezde“, rekao je Reinhard Schlickeiser. „U ranijemu vremenu, dakle, nije postojao trajni magnetizam u svemiru.“ Međutim, parametri koji opisuju plin nisu konstantne vrijednosti. Gustoća i pritisak, isto kao i električno i magnetsko polje, fluktuiraju oko određene srednje vrijednosti. Kao rezultat ovakve fluktuacije u određenim točkama plazme slaba magnetska polja formiraju tzv. slučajna polja. Koliko su jaka takva polja u potpuno ioniziranoj plazmi protona i elektrona izračunao je prof. Schlickeiser, posebno za gustoću i temperaturu plinova koji su prevladavali u ranijemu svemiru.
Rezultat je sljedeći: magnetska polja fluktuiraju ovisno o svojem položaju unutar plazme, ali neovisno o vremenu – za razliku od, primjerice, elektromagnetskih valova kao što su svjetlosni valovi, koji fluktuiraju ovisno o vremenu. Svugdje u svijetlećem plinu ranoga svemira postojalo je magnetsko polje jakosti 10-20 tesla. Zemljino magnetsko polje iznosi oko 30×10-6 tesla, a MRI skener (skener magnetske rezonance) upotrebljava polje jačine triju tesla. Magnetsko polje plazme ranoga svemira bilo je veoma slabo , ali je pokrivalo gotovo 100% volumena plazme.
Zvjezdani vjetrovi ili supernova eksplozije prvih velikih zvijezda stvaraju udarne valove koji suzbijaju slučajna magnetska polja određenoga područja. Na taj način magnetska polja ojačavala su i poravnavala se u širim razmjerima. Naposljetku su magnetska polja toliko ojačala da su utjecala na udarne valove. „To objašnjava ravnotežu između magnetskih sila i pritiska toplinskoga plina u kozmičkim objektima”, rekao je prof. Schlickeiser. Proračun pokazuje da su svi potpuno ionizirani plinovi ranoga svemira bili magnetizirani slabim poljem. Magnetsko polje je postojalo prije prve zvijezde. Sljedeće što će fizičari u Bochumu istražiti jest kako slabo magnetsko polje utječe na fluktuaciju temperature kozmičke radijacije piše Znanost.com
