Portal SEEbiz otkriva preko kojih je tajnih računa parainvesticijskih fondova otvaranih u Lishtensteinu, u dogovoru i koordinaciji sa Hypo Grupom HDZ-ova politička elita prala novac kojeg su sustavno izvlačili iz Hrvatske 1990.-ih godina, preko svoje mreže povjerenika koji su prema odobrenju HDZ-ovog vrha u Zagrebu rukovodili tim financijskim operacijama.
Tijekom austrijske istrage Afere Hypo, istražitelji su podatke o sumnjivom poslovanju Hypo Grupe tražili i od nadležnih institucija u Lichtensteinu, prije svega podatke o tajnim računima zaklada i pravnih osoba za koje su sumnjali da su bili dio organizacijske infrastrukture za pranje novca koji je u drugoj polovici devedesetih godina prvo transferiran na tajne račune kod Hypo Grupe, pod kontrolom povjerenika iz Hrvatske, a potom je iz Hypo Grupe u Austriji transferiran na tajne račune kod banke članice Hypo Grupe u Lichtensteinu.
Iako je Lichtenstein isprva odbijao bilo kakvu suradnju u istrazi u slučaju Afere Hypo, na kraju je sudac Zemaljskog suda u Vaduzu Carlo Ranzoni, odlučio u svibnju 2010. godine barem djelomično udovoljiti zahtjevima Pokrajinskog tužiteljstva u Klagenfurtu i pružiti austrijskim istražiteljima djelomičnu međunarodnu pravnu pomoć u utvrđivanju traga operacija pranja novca u Aferi Hypo, piše portal SEEbiz.
Prvi puta se ovi tajni račun i operacije pranja novca spominju u obavještajnom izvješću “Operativna saznanja o poslovanju Hypo Grupe”, od 2. svibnja 2007. godine, u kojem se navodi: “Politički vrh Hrvatske je izabrao HAAB (Hypo banku, op.a.) jer je preko te banke vrtio više od milijarde dolara isisanog hrvatskog novca koji je uz pomoć parainvesticijskih fondova koji su osmišljeni u HAAB-u ubacivan kontinuirano u Hrvatsku, Italiju, Lichtenstein, Švicarsku, a i u ostale države bivše SFRJ”.
Prema ovom obavještajnom dokumentu, lista uključenih u ove operacije pranja novca, ili pak u operacije prikrivanja pranja novca u ovim poslovima Hypo Grupe na razne načine je podugačka: Franjo Tuđman, Ivić Pašalić, Gunter Striedinger, Joer Heider, Pero Jurković, Marijan Hanžeković (pokojni ministar financija), Jozo Martinović, Walter Wolf, Ivan Jakovčić, Ivo Sanader, Milan Naperotić, Miroslav Kutle, Vladimir Zagorev, Hrvoje Petrač, Ivan Čermak, Miomir Žužul, Neven Barać, Milan Bandić, Tomislav Horvatinčić, Goran Štrok, Ninoslav Pavić, Mićo Carić, Anto Nobilo, pokojni Ivo Pukanić, Božidar Kalmeta, Božo Jusup, Branimir Glavaš, Heinz Truskaller, Volfgang Kulterer, Odvjetnički ured Hoop & Hoop u Lichtensteinu, u vlasništvu odvjetnika Geralda Hoopa, Zdenko Zrilić, Krešimir Starčević, Joško Zavoreo, Robert Ježić, Vladimir Berneš, Radojka Olić, Božidar Prka, Franjo Gregurić, Zlatko Mateša, Miro Oblak, Igor Kodžoman, Zoran Sikirica, Gerhard Kucher, Željko Žužić, Ivica Todorić, Mate Granić, Tilo Berlin, Christian Rauscher, Thomas Morgl, Roman Binder, Thomas Sami, odvjetnik iz New Yorka blizak Katoličkoj crkvi, Hedwig Sazma i Davor Gnjatić, Ivan Tolj, tvrtka Soboli i tadašnji vlasnik tvrtke Tomislav Karamarko.
I austrijski parlamentarni istražitelji Afere Hypo, tijekom 2007. godine, smatrali su kako je novac sa tajnih računa kod Hypo banke izvalčen na tajne račune kod banke kćeri Hypo Grupe u Lichtensteinu i potom prabacivana na tajne račune fiktivnih tvrtki na Cipru i Lichtensteinu, kako se to navodi u obavještajnom izvješću iz svibnja 2007. godine. Na te je okolnosti, tijekom boravka u Austriji, pred istražnim povjerenstvom, koje su činili Jan Krainer, Melita Trunk, Werner Kogler, te Dagmar Belakowitsch – Jenewein, saslušavam i Vladimir Zagorec, koji je svojim iskazom manje više potvrdio ove tajne operacije preko Hypo Grupe, iako je nijekao bilo kakvu povezanost s operacijama u Lichtensteinu.
Prema istom dokumentu, Hrvatska je u Austriji imala čak sedamdeset i sedam tajnih računa, s kojih je novac u konačnici prebačen na tajne račune kod Hypo banke, koji su glasili na fizičke osobe – povjerenike koje je za taj posao odabrao sam vrh HDZ-a u Zagrebu, uz suglasnost Franje Tuđmana. Jedan dio tog novca, završio je i u tzv. Lichtensteinskim operacijama pranja novca preko mreže fondacija i tvrtki koje su osnovane isključivo s ciljem izvlačenja i pranja novca, koji je trebao biti vraćen u hrvatski državni proračun.
Jedan od primjera takvog prebacivanja novca je i tvrtka Sambuca, registrirana u Vaduzu, u Lichtensteinu, koju je kontrolirao Vladimir Zagorec, a na koju je zapravo prebačen dio novca s hrvatskih tajnih računa u Austriji. Kasnije je taj novac prebačen s državnih tajnih računa, Zagorec koristio kao depozite kod Hypo banke za odobravanje višemilijunskih kredita Hypo banke njegovoj tvrtki Hvar građenje, čiji je formalin osnivač Sambuca Establishment iz Lichtensteina, a kojom je upravljao Zagorčev čovjek od povjerenja Roman Binder. Tim novcem, dakle opljačkanim i opranim po ovom modelu s tajnih računa Hrvatske u Austriji Zagorec je financirao kupnju nekretnina na Hvaru i svoje građevinske projekte na tim nekretninama, kako je to sam Zagorec potvrdio austrijskim parlamentarnim istražiteljima tijekom saslušanja. U ovo pranje novca bila je umiješana i off shore tvrtka, odnosno zaklada registrirana u Lichtensteinu Espada Holding, koja je u vaduzu registrirana na istoj adresi kao i Zagorčeva Sambuca. Računima tvrtke Sambuca, prema međusobnom dogovoru, upravljao je, pak, Gunter Striedinger, koji je ujedno po Zagorčevu nalogu i prebacio novac s hrvatskih tajnih računa kod Hypo banke u Klagenfurtu, na tajne račune Sambuce u Vaduzu, otvorene kod Aple Adria Privatbank, tada banke članice Hypo Grupe u Lichtensteinu. U tu Zagorčevu mrežu pranja novca preko tajnih računa u Lichtensteinu bile su umiješane i tvrtke PZ ulaganja, Altus invest, Fidias ulaganja, zaklada Ergon invest, Molteh, Sintra Invest Establishment, Dubrovačke vile i zaklada Vintage Group Anstalt, a off shore kompanije ragistrirane u Lichtensteinu za potrebe Zagorčevih operacija pranja novca bile su registrirane na istoj adresi: 9490 Vaduz, Pflugstrasse 7, točnije na adresi odvjetničkog ureda Hoop & Hoop, odvjetnika Geralda Hoopa, koji je formalno bio i opunomoćeni pravni zastupnik tih tvrtki i zaklada.
Međutim, iako austrijska parlamentarna istraga 2007. godine nije mogla doći do konkretnih podataka o računima i pavnim osobama na koje glase računi otvoreni kod Alpe Adria Privatbank u Vaduzu, preko kojih se prao novac u Lichtensteinu, tajni document suca Ranzonija iz svibnja 2010. sve je promijenio i razotkrio mrežu za pranje novca opljačkanog iz Hrvatske.
Document Zemaljskog suda u Vaduzu, pod brojem 13 RS.2010.55 ON 42, od 5. svibnja 2010. godine, kojeg potpisuje sudac Carlo Ranzoni, a koji je upućen pokrajinskom državnom odvjetniku u Klagenfurtu Robertu Riffelu na broj spisa austrijske istrage 10 St 273/09g, otkriva cjeloviti popis zaklada i pravnih osoba na koje su glasili tajni računi otvoreni kod Alpe Adria Privatbank u Vaduzu, preko kojih je “opran” novac kroz tzv. Lichtensteinske operacije Hypo Grupe.
Tajni popis suca Ranzonija, otkriva tako imena zaklada i tvrtki na koje su u Alpe Adria Privatbank u Vaduzu bila otvorena čak pedeset i dva tajna računa, preko kojih su obavljane operacije pranja novca opljačkanog iz Hrvatske: Emperador Group Anstalt, Wintage Group Est., Trinitry Invest Establishment, Brassus Participation Anstalt, Mangusta Associated Anstalt, Espada Holding Anstalt, Heritage Invest Anstalt, Ergon Invest Anstalt, Oziris Anstalt, Sintra Invest Anstalt, Altus Invest Anstalt, Sambuca Establishment, Pegaso Group Establishment, Equipage Establishment, Antao Holdings AG, Perpetual Stiftung, Kardinal Holding Stiftung, Luminor Stiftung, Lucido Foundation, Armenius Foundation, Tarbo Foundation, Diagono Stiftung, Modul Group AG, Granit Vrkic, KNG Invest, Velox d.o.o., Prometey Stiftung, Lopo Stiftung, Falcata International Inc., Polimont Group Ltd., Spectra Menagement, Wenox Stiftung, Lintax Enterprises Ltd., Bellingen Finance S.A., Modul Group AG, Immo Invest Fund AG, Eluk Holding Anstalt, OGK Privatstiftung (Gandalf Privatstiftung), KNG Invest AG, Sitargo AG, Alu Invest AG, Coninvest Finance AG, Torrado AG, Avalonside Development Inc., Int. Seaport AG, Omax Holding Anstalt, Flexpack AG, Navigator Factoring AG, P.S. Immo AG, P.S. Investing AG, Trusta Est., Templarius Stiftung.
S dijelom ovih tvrtki istraga povezuje Vladimira Zagorca, dok se s drugima povezuje druge povjerenike, poput Zdenka Zrilića, kontroverznog zadarskog poduzetnika bliskog Božidaru Kalmeti, pa se vjeruje da je upravo u dogovoru s Kalmetom, i bio povjerenikom na tajnim računima u Lichtensteinu, odnosno da je Zrilić bio jedan od onih preko kojih je HDZ-ova hypo mreža za pranje novca prala novac kroz poslovne operacije u Hrvatskoj. Smatra se, naime, kako je dio novca kojeg su hrvatski iseljenici uplaćivali na tajne račune RH u Austriji, primjerice račune otvorene kod banaka u Villachu, kasnije prebačen, preko Hypo banke na tajne račune Coninvesta u Lichtensteinu, kojeg su kontrolirali Geralg Hoop, kao pravni opunomoćenik, i Zdenko Zrilić, kao povjerenik iz Hrvatske. Prema podacima iz istrage, prema Coninvestu i njegovim tajnim računima u Vaduzu vodi it rag nestalog novca od prodaje društvenih stanova, odnosno od privatizacije društvenog stambenog fonda u Hrvatskoj, tijekom druge polovice 1990.-ih godina.
S ovim tvrtkama i zakladama istraga je povezala i nekoliko tvrtki osnovanih u Austriji, prije svega: Scorpion, Beč; Aktor Immobilienverwertung, Beč; Capital Investment, Salzburg; 4 Media holding, Beč; Timehouse Project Development, Beč; MT Log Consult, Salzburg; Hotel Investment, Salzburg; PZ Investment, Salzburg; Pro Loft Immobilienentwicklungs, Beč; Mercurius Immobilienvest, Beč; Aristo Liegen; te Borsepllatz 1, Beč.
Ovaj trag novca, osim tajnog popisa suca Ranzonija, dokazuje i obavještajno izvješće o Aferi Hypo iz 2007. godine: “Iza privatnih zaklada ne može se javnim i službenim putem saznati tko stoji iza njih, što će otežati istražne radnje. Striedinger je a svojim rođakom Hermannom Gabriel koji je radio u HAAB kao porezni savjetnik odobravao financiranje projekata V. Zagorca jer ga je Zagorec uključio u posao uz određenu dobit. Naime, Striedinger i Hermann su osnovali tvrtke u Lichtensteinu id r. Na račun tih firmi je uplaćivan novac iz RH koji je služio kao deposit za odobravanje kredita HAAB za Sambuco i druge tvrtke u RH. Nakon što bi završio projekt i prodao nekretnine, poslovne zgrade, novac se vraćao nazad u sustav kao legalan.
No, najbizarnija je, zapravo činjenica da su i Katolička crkva u Hrvatskoj, točnije zagrebački Kaptol i direktno nadbiskup zagrebački kardinal Josip Bozanić bili izravno umiješani u pranje novca opljačkanog iz Hrvatske kroz tzv. lichtnesteinske operacije. Naime, projekt “Prebendarski vrtovi”, koji je u partnerstvu s Kaptolom vodio Zagorec, financiran je hrvatskim “krvavim novcem” s tajnih računa u Lichtensteinu, a i nakon hrvatskog zahtjeva za Zagorčevo izručenje, Katolička crkva nije raskinula partnerstvo sa Zagorcem, nego je omogućila Zagorcu da u tajnosti fiktivno prebaci vlasništvo projekta na off shore tvrtku Sintra Invest Establishment u Lichtensteinu, preko koje su obavljane operacije pranja novca s tajnih računa u Hypo banci, a ta je firma bila osnivač tvrtke Molteh koja je bila partner Kaptolu u projektu “Prebendarski vrtovi”. U upravi Molteha tada su sjedili Thomas Sami, odvjetnik iz New Yorka, kojeg je Zagorec angažirao zbog njegovih veza s Katoličkom crkvom, jer je Sami vodio više poslova s crkvenim nekretninama u Pragu, te Hedwig Sazma i Davor Gnjatić, kao članovi uprave.
Prema tim tajnim dogovorima tvrtku Molteh je, nakon konzultacija s Kaptolom, Zagorec prodao konzorciju Ungelt Spectrum Group of Companies i Ovag Grupi, a za tog novog fiktivnog vlasnika Molteha, u cilju postizanja sporazuma sa Zagorcem kod Bozanića je intervenirao i lobirao praški nadbiskup cardinal Miloslav Vik, obzirom da su isti, zajedno sa Samijem bili uključeni u neke poslove nekretninama za Katoličku crkvu u Pragu.
Smatra se kako je upravo zbog umiješanosti visoke politike s jedne strane, te Katoličke crkve s druge strane u operacije pranja hrvatskog “krvavog novca” preko tajnih računa off shore kompanija i zaklada u Lichtensteinu, na kraju i obustavljena istraga o tzv. lichtensteinskim operacijama.