Na policama naših prodavaonica nalazimo sve više proizvoda označenih karakterističnim crvenim kvadratićem u kojemu je bijela kružnica i pokraj njega tekst “Hrvatski otočni proizvod”. Nisu to samo prehrambeni proizvodi, kojih je najviše, s istom oznakom na etiketi pojavljuju se razni suveniri, kozmetički i higijenski preparati te odjevni predmeti. Oznaka garantira da proizvod dolazi isključivo s naših otoka, na određeni način proizvođač ga je zaštitio. Što ne znači da se isti takav, ili sličan, proizvod ne izrađuje na kopnu, ali on ne može nositi znak otočnog podrijetla, piše Zadarski list.
Inovacije i invencije
Nakon dugih i opsežnih priprema, projekt Hrvatski otočni proizvod pokrenut je početkom 2007. godine, a baziran je na Nacionalnom programu razvitka otoka i Zakonu o otocima. Osnovna mu je namjera poticanje otočnih proizvođača u proizvodnji izvornih i kvalitetnih proizvoda, a temeljni cilj da se identificiraju i distribuiraju kvalitetni otočni proizvodi koji će biti prepoznati u našoj zemlji, i izvan nje. Ti su proizvodi rezultat otočne tradicije, razvojnoistraživačkog rada, inovacije i invencije, a njihova razina kvalitete mora biti mjerljiva. Oni potječu s ograničenih otočnih lokaliteta i rade se u malim serijama.
U proteklih šest godina oznaku “Hrvatski otočni proizvod” dobio je 121 otočni proizvođač za 334 proizvoda i proizvodne linije. Među njima je 9 ekoproizvođača i 11 proizvođača s oznakom zemljopisnog podrijetla. Ti proizvođači žive i djeluju na 19 otoka – Brač, Hvar, Vis, Korčula, Pag, Krk, Lastovo, Dugi otok, Rab, Cres, Lošinj, Prvić, Ugljan, Mljet, Šolta, Žirje, Pašman, Iž, Murter te na poluotoku Pelješcu koji ima status otoka. Dominiraju prehrambeni proizvodi, što je i logično, jer u nekom davnom vremenu življenja na otocima, kao otočni čovjek turizam nije poznavao, prehrambena proizvodnja predstavljala mu je osnovnu djelatnost. To je bio način opstanka na otočnom kamenu s malo škrte zemlje i puno mora što ga okružuje. Ribarstvo, poljodjelstvo i stočarstvo, od toga se živjelo na otocima.
Vino, ulje, prošek
S oznakom “Hrvatski otočni proizvod” dominiraju prehrambeni proizvodi. Lista je duga, na njenom vrhu nalazi se vino, a slijedi ga maslinovo ulje. A, što bi drugo, kad u vrelom i suhom otočnom podneblju, osim vinove loze i masline, rijetko što uspijeva. Oznaku otočnog podrijetla dobila su dosad 24 proizvođača za 57 vinskih sorti. Isti je broj i maslinara, a oni su sa Šolte, Korčule, Hvara, Brača, Dugog otoka, Krka, Murtera, Paga, Prvića, Raba i Visa. Zanimljivo, nema nikoga s Cresa, našeg najvećeg otoka koji obiluje maslinicima iz kojih dolazi ulje visoke kvalitete, što je rezultat njihova geografskog položaja. Među tim uljima jedno je ekološko ekstra djevičansko, a proizvodi se na Hvaru. Maslina ima i za jelo – crnih i u salamuri te punjenih inćunima.
Rakija je sastavni dio vinarske proizvodnje, a oznaku otočnog proizvoda ima devet proizvođača za 12 rakija te posebno za 10 travarica. Iz tog dijela proizvodnje jedan je proizvod zastupljen iznenađujuće slabo, a za njega slobodno možemo reći da je tipičan otočni, pa i primorski – prošek. U svakoj otočnoj konobi, uz vino i rakiju, nalazila se i bačvica prošeka. Zacijelo ga ima i danas, ali više za kućnu uporabu nego za tržište, tako da ga s otočnom markicom nudi samo jedan proizvođač s Visa.
Slabo su zastupljeni i sirevi. Na listi su četiri proizvođača paškog sira iz Novalje, Kolana i Paga, od kojih jedan ima “oplemenjeni paški sir” te sedam proizvođača kozjeg sira s ostalih otoka. Mogao bi netko pomisliti da na ostalim otocima nema ovaca i da nitko ne proizvodi ovčji sir. Opet pogrešno. Mnogo je ovaca na Krku i Cresu, jeo sam dobar ovčji sir s Brača. Nema ni čuvene otočne janjetine, da ne izdvajamo pašku ili cresku, niti proizvoda od ovčjeg mesa, nadasve sušenog koje je posebni specijalitet. Također, otočni “certifikat” za proizvode od ovčje vune ima samo jedan proizvođač s Raba, a često se čuju žalopojke da ovčari ne znaju što bi s vunom, budući da nema njena otkupa i mogućnosti plasmana.
Zapostavljeni plodovi
Riba i proizvodi od ribe još su slabije zastupljeni. Za svježu ribu ne možemo reći da je otočni proizvod, ona dolazi iz Jadranskog mora. Ali proizvodi od ribe… Na otocima imamo dvije tvornice ribljih konzervi, one su se registrirale. Uz njih još dva proizvođača slane ribe, srdele i inćuni te jedan s otoka Prvića koji nudi sušenu hobotnicu. Registrirane su i frigane srdele u maslinovu ulju – Maredšić iz Sali na Dugom otoku. Ostali, valjda nisu zainteresirani za oznaku otočne kvalitete. Jer, ima ih mnogo iako ne proizvode velike količine.
Spomenimo još neke karakteristične otočne proizvode, zanemarujući ovom prigodom neke suvremene i inovativne, poput suvenira od maslinova drva, ili kozmetike što se bazira na maslinovu ulju i otočnom bilju. Malo je proizvoda od suhih smokava. Uostalom, ta je voćka u nas previše podcijenjena i zapostavljena. Na listi otočnih proizvoda našli smo jedne suhe smokve u vakuum pakiranju, džem i med sa suhim smokvama te smokvanjak i rapski smokvenjak. Slično je s mendulama koje se koriste za kolače i slastice te kreme, uz jedan mendulato i bruštulane mendule. Med je više na cijeni pa otočnu oznaku ima 14 proizvođača za 18 vrsta meda, s time što se posebno ističu četiri meda od kadulje. Ta se biljka dosta koristi za proizvodnju likera, čajeva, namaza, kao dodatak maslinovu ulju, u proizvodnji sapuna, a s otočnom etiketom nudi se i sama kadulja te posebno lošinjska kadulja. Spomenimo još jednu divlju otočnu biljku, koju mnogi ne poznaju, a raste uz more – motar. Njega je registrirala Poljoprivredna zadruga prijatelji Lastova, a nude ga u slanom octu.
