Kad je prije nepunih mjesec dana 78-godišnja udovica iz Splita Ana Dević otišla jutrom platiti mjesečne “režijske” troškove, među kojima i najam stana u Slavićevoj 36, gdje živi više od 30 godina kao tzv. zaštićeni najmoprimac, na povratku je zatekla potpuno demolirani stan.
No, bar nije bilo dvojbe oko “počinitelja”, zaslužnog za sav taj krš i lom. U stanu je zatekla vlasnika, koji je, nakon što je objelodanjena priča ilustrirana apokaliptičnim fotografijama, tvrdio kako je sve to učinio da bi osigurao statiku zgrade koja je ugrožena. A nesretnoj ženi, zbrinutoj privremeno kod kćeri, da cinizam bude veći, velikodušno je javno nudio hotelski smještaj, ako treba i s pet zvjezdica.
Sporni zakon
Ana Dević nije jedina, nažalost ni posljednja, stanarka u statusu zaštićenog najmoprimca kojoj se to dogodilo. Pitanje je samo tko je sljedeći. Jer, kako ističe Gordana Vojković iz Saveza udruge stanara Hrvatske, u istom je statusu oko 15 tisuća obitelji u Hrvatskoj, 3500 ih je već deložirano, a samo u Splitu, slijedom prvostupanjskih sudskih presuda, oko 200 ih realno strahuje od izbacivanja na ulicu. Zato što hrvatska država to pitanje nije riješila do danas.
No, ta činjenica nije prošla nezamijećeno ni od Monitoring komisije EU-a. Nakon tematske sjednice za Poglavlje 23, Hrvatska je dobila deset točaka koje mora ispuniti do travnja, kao uvjete ulaska u punopravno članstvo EU-a, predviđeno 1. srpnja 2013. Među njima je i rješenje statusa tzv. zaštićenih najmoprimaca koji se u dokumentu Monitoring komisije napokon spominju kao stanari sa stanarskim pravom.
A to im se pravo osporava godinama, iako je Ustavni sud RH svojom odlukom iz ožujka 1998. te Rješenjem iz lipnja 2007. Zakon o najmu stanova zbog njegovih diskriminatornih konzekvencija proglasio neustavnim i nezakonitim te Saboru naložio da ga žurno poništi i donese novi.
Sporni zakon, donesen 1996., u vrijeme mirne reintegracije (na štetu civilnog društva, kaže Vojković), stanarima u tzv. privatnim stanovima, koji su tijekom socijalističke vladavine konfiscirani od države, odriče stanarsko pravo i time ih diskriminira u odnosu na stanare u tzv. društvenim stanovima. Iz te nejednakosti proizlazi i neustavnost Zakona o najmu stanova zbog čega je morao odavno biti poništen i proglašen nevažećim.
Umjesto toga, sudovi su donosili presude o deložacijama, a obitelji u “privatnim” stanovima godinama diskriminirali i činili pravno i egzistencijalno nesigurnim. Uzalud su tzv. zaštićeni najmoprimci apelirali na zakonodavca da poništi sporni Zakon o najmu stanova, a u međuvremenu, do donošenja novog, obustavi sudske postupke i deložacije.
Savez udruga stanara Hrvatske (SUSH) obraćao se i premijeru, predsjednicima države i Sabora… Vlada je u svibnju SUSH izvijestila da je Zakon proslijedila u žurnu proceduru Ministarstvu pravosuđa i Ministarstvu graditeljstva koje je u kolovozu prošle godine osnovalo radnu skupinu.
Zanimljivo je, međutim, da resorno ministarstvo prejudicira neželjeni epilog za zaštićene najmoprimce, pa se u očitovanju SUSH-u kaže kako nije za očekivati da će izmjene i dopune Zakona o najmu stanova ići u smjeru prava stanara na otkup stanova u privatnom vlasništvu.
– Uložili smo prigovor Vladi podsjećajući da je usvojena Direktiva EK u kojoj se sugerira upravo konzumiranje toga prava i zaštićenim najmoprimcima. Tražili smo da SUSH, koji zastupa interese 15 tisuća obitelji, ima predstavnika u radnoj skupini, ali iz Ministarstva nam odgovaraju da za to nema potrebe, te da se ne ide u poništavanje Zakona, nego u njegove izmjene.
Rezolucija Vijeća Europe
– Smatramo da bi se izmjenama Zakona učinila još veća nepravda jer se u izmjene ne može implementirati čl. 14. st. 2. Ustava RH, kao ni potvrditi Ugovor o pitanju sukcesije koji se temelji na međunarodnom pravu i međunarodnom ugovoru, a koji se odnose na privatnu imovinu i stečena prava, ističe nezadovoljno Vojković, i podsjeća kako je Hrvatska 1996. potpisala Rezoluciju 1096 s parlamentarnom skupštinom Vijeća Europe gdje se kaže decidirano – stanarima otkup stanova, a vlasnicima obeštećenje!
Iste godine donosi se zakon kojim se vlasnicima stanova osigurava pravo na podnošenje zahtjeva za odštetu i naknadu za imovinu oduzetu u vrijeme komunističke vladavine. Zaboravilo se samo na stanare koji su u bivšem sustavu dobili tzv. privatne stanove, kao – društvene.