Zadarska Udruga “Eko-Zadar” supotpisnica je komentara Nacrta Zakona o strateškim investicijama u Republici Hrvatskoj, koje su uz niz udruga civilnog društva u Hrvatskoj, uputili resornom Ministarstvu gospodarstva.
Njihove komentare prenosimo u cijelosti.
Ne sumnjamo u dobru namjeru Ministarstva gospodarstva da potakne investicije i osigura gospodarski rast i zapošljavanje, ali jasno je iz dosadašnje reakcije javnosti, da ta namjera nije dovoljno dobro pretočena u djelo i da je potrebno i proceduralno i suštinski načiniti određene izmjene kako bi se ojačali zaštitni mehanizmi prema javnim dobrima koje predviđa kako Ustav , tako i mnogi Zakoni RH.
Neobično jest što se ovaj Zakon poziva na ustavnu odredbu iz članka 2. stavak 4. da “Hrvatski sabor i narod neposredno, samostalno, u skladu s Ustavom i Zakonom, odlučuju o uređivanju gospodarskih, pravnih i političkih odnosa u Republici Hrvatskoj, te o očuvanju prirodnog i kulturnog bogatstva i korištenju njime”, dok zapravo sam Zakon sve odluke o korištenju ukupnim prirodnim i kulturnim bogatstvima Hrvatske prepušta uskoj skupini ljudi u jednom Povjerenstvu koje imenuje i nadzire isključivo Vlada, nad čime ni Sabor ni hrvatski građani nemaju nikakvu kontrolu.
Nadalje, ovaj se Zakon uopće ne navodi u samo mjesec dana starom Planu normativnih aktivnosti Vlade RH za 2013. godinu gdje je potrebno navesti i da li se na zakon primjenjuje postupak procjene učinka propisa kojim bi se unaprijed trebali detektirati rizici i spriječiti mogući negativni učinci.
Nedopustivim smatramo i da, ovaj Zakon sam predlagač, Ministarstvo gospodarstva, unaprijed gura u hitnu proceduru, što za sobom povlači minimalno vrijeme za javnu i parlamentarnu raspravu, te očitovanja drugih tijela državne uprave. Pritom se ignorira postupak procjene učinka propisa, a koji je predviđen upravo za one zakone s očekivanim značajnim posljedicama po društvo, okoliš i gospodarstvo – dakle sve ono što strateške investicije po svojoj prirodi jesu!
Ono najvrjednije što imamo, a to su prirodni resursi, ne možemo prepustiti proizvoljnim tumačenjima i hitnim procedurama i zato je nužno produžiti rok za javnu raspravu, ne samo kako bi stručna i ostala zainteresirana javnost mogla sudjelovati, nego kako bi Ministarstvo gospodarstva uspjelo iskomunicirati svoje namjere i pretočiti ih u strategiju stvaranja investicijske klime. Taj strateški dokument, koji mora biti značajno konkretniji, suvisliji i jasniji od ovog zakonskog prijedloga mora imati za cilj smanjenje mogućnosti razaranja cjelokupnog sustava javnog upravljanja.
Ovim Vam putem želimo ukazati i na očiglednu nezakonitost u samom postupku donošenja predmetnog propisa. Naime, Zakon o zaštiti okoliša (NN 110/07) propisuje minimalan rok od 30 dana za sudjelovanje javnosti u postupku izrade zakona i provedbenih propisa koji bi mogli imati značajan utjecaj na okoliš. Nesporno je kako je Zakon o strateškim investicijama propis koji će svakako imati značajan utjecaj na okoliš jer izgradnja svih velikih objekata (investicija) uvijek ima neki, a najčešće, nepovoljan utjecaj na okoliš.
Međutim, bez obzira na navedene zakonske odredbe, nacrt prijedloga Zakona o strateškim investicijama bio je na javnoj raspravi u razdoblju od 15. siječnja do 24. siječnja 2013. godine, što je svega 10 dana. Takvo postupanje smatramo apsolutno neprimjerenim, osobito radi činjenice kako se radi o jednom od zakona za koji interes javnosti postoji i od ranije, prije objave samog nacrta, te je stoga bilo nužno organizirati široku javnu raspravu o istom. Što se tiče samog sadržaja Nacrta zakona smatramo kako su iste nedovoljno objašnjene i nesvrhovite, te se čini kako se ovim propisom želi nadomjestiti ukinuti Zakon o igralištima za golf. Podsjećamo, spomenuti propis imao je žestoki otpor javnosti i organizacija civilnog društva koje su upozoravale da je isti protuustavan, te da nije davao nikakva jamstva za sprečavanje zlouporaba, niti jamstva za očuvanje poljoprivrednog zemljišta, šuma, okoliša kao i u zaštite najviših ustavnih vrednota socijalne pravde, jednakosti ljudi, jednakog položaja poduzetnika na tržištu, te jamstva prava vlasništva i vladavine prava. Argumenti OCD-a prihvaćeni su kao osnovani, što se navodi i u samom obrazloženju Zakona o ukidanju zakona o igralištima za golf. Mišljenja smo kako je Zakon o strateškim investicijama također podloga za korupciju, kako se investitora ponovo stavlja u povoljniji položaj, te kako se ugrožava očuvanje naših najvrednijih dobara, dakle poljoprivrednih zemljišta i šuma, te okoliša općenito, te će kao takav davati prednost investicijama pred očuvanjem prethodno navedenih dobara i prava.
Budući da je javna rasprava o Zakonu „odrađena“ u samo 10 dana smatramo da je time nadležno ministarstvo prekršilo i načela Otvorenosti i odgovornosti, te načelo Djelotvornosti, a koja načela su propisana Kodeksom savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata (NN 140/2009). Načelo otvorenosti i odgovornosti određuje da „Savjetovanje u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata kojima se uređuju pitanja i zauzimaju stavovi od interesa za opću dobrobit iziskuje otvorenost i odgovornost, kako državnih tijela, tako i predstavnika zainteresirane javnosti. Državna tijela provode savjetovanje uz jasno pojašnjenje pitanja o kojima se traži povratna informacija zainteresirane javnosti, mjera koje se u postupku savjetovanju koriste, te razloga donošenja određenog zakona“. Budući da je Ministarstvo gospodarstva samo skratilo cijeli postupak javne rasprave koji je uobičajen za propise ove važnosti, očigledno je kako se ne može govoriti o otvorenosti za savjetovanje s javnosti nadležnog državnog tijela. Isto tako, takvim postupkom Ministarstvo pokazuje i stanovitu neodgovornost, jer riskira izniman otpor javnosti već samim time što nije predvidjelo široku javnu raspravu koja bi dopustila da sve zainteresirane strane izraze svoj stav. Nadalje, načelo djelotvornosti predviđa kako, „da bi bilo djelotvorno, savjetovanje sa zainteresiranom javnošću pokreće se u vrijeme kada još uvijek postoji mogućnost utjecaja na nacrte zakona, propisa i drugih akata, dakle u ranoj fazi njihove izrade kada su još sve opcije za njihovu doradu i promjenu otvorene. Postupak savjetovanja ujedno treba održati prihvatljivu ravnotežu između potrebe za djelotvornim donošenjem zakona, drugih propisa i akata i potrebe za odgovarajućim doprinosom predstavnika zainteresirane javnosti“. Smatramo da se 10 dana, od kojih samo 8 radnih, nikako ne može smatrati podlogom za djelotvorno savjetovanje sa zainteresiranom javnošću.
Nadležno Ministarstvo ovako kratkom javnom raspravom, nije zadovoljilo niti minimum standarda i mjera za savjetovanje sa zainteresiranom javnošću koje propisuje Kodeks. Naime, Kodeks određuje da „Objava poziva na savjetovanje o nacrtima zakona, drugih propisa i akata treba sadržavati jasno naznačen rok za očitovanja zainteresirane javnosti za koji je poželjno da ne bude kraći od 15 dana od dana objave nacrta na internetskoj stranici tijela nadležnog za izradu nacrta, kako bi zainteresirana javnost imala dovoljno vremena za proučavanje predmetnog nacrta i oblikovanje svoga mišljenja“. Ponavljamo, javna rasprava bila je organizirana u svega 10 dana, a ne, kao što Kodeks predviđa, minimalno 15.
Grubo poricanje bilo kakvih rizika i negativnih učinaka investicijskih projekata po građane, lokalne zajednice, društvo, okoliš, gospodarstvo, javna dobra i demokraciju u cjelini vidljivo je kako u proceduri pripreme zakona, tako i u nizu njegovih odredbi kojima se derogiraju profesionalni standardi i niz ustaljenih procedura javnog upravljanja i političkog odlučivanja. Time ovaj Zakon , umjesto da promiče, zapravo ugrožava razvojne potencijale hrvatskog društva.
