Brendiranje maraštine hvalevrijedna je akcija koju su pokrenuli Udruga vinogradara i vinara Zadarske županije “Liburna” u suradnji sa Zadarskom županijom i UNDP-ovim projektom COAST, kako bi se to autohtono kvalitetno vino izvuklo iz zaborava i predstavilo kako odgovor zadarskog područja u kategoriji bijelih vina, za razliku od crnih u kojima su domaći vinari posljednjih godina daleko odmaknuli.
Ipak, prevladava mišljenje nekih proizvođača da se s brendiranjem maraštine zakasnilo, odnosno da je to − na zadarskom području već hvaljeno i omiljeno vino − zapravo već brendirano, odnosno prepoznato, te da se tu ne da učiniti puno više od onoga što se postiglo do sada, piše Slobodna Dalmacija.
Uostalom, Mladen Anić, iz čije je privatne vinarije “Figurica” u Smilčiću buteljirana “Maraština” već odavno krenula na tržište, ističe da mu s tim vinom već ide dobro, ne bajno, ali da je plasman toga vina sasvim normalan.
Brendirajmo neko domaće crno vino
− Ulaže se napor za nešto što je već brendirano, što već postoji na tržištu. Možda bi bilo potrebnije brendirati neko domaće crno vino, neki kotarski cuvee u kojem bi se našla i domaća plavina. Maraština je već obrađena, nju ljudi na našem području znaju i za zadarsko je tržište ima sasvim dovoljno. Nama u bijelim vinima nedostaje odgovor na graševinu i malvaziju koja se prodaje na zadarskom području.
– Treba nam vino koje će se “tući” s tim vinima, a maraština je kvalitetom i cijenom klasa iznad njih. To bi prije bila kombinacija debita i maraštine, nešto, uvjetno kazano, kao komercijalno vino jer je takvo stanje na tržištu. Traže se jeftinija kvalitetna vina i treba se prilagoditi tome − kaže Anić, dodajući da on sa svojom maraštinom ne planira nikakve dodatne plasmane.
Na nedavnom skupu u centru IMPACT istaknuto je da je maraština zasađena na samo 70-ak hektara, ograničenoga kapaciteta 20.000 potencijalnih litara, dok su tržišne mogućnosti pola milijuna litara. Naglašen je i problem nedostatka sadnica, kao i potreba zajedničkog djelovanja proizvođača zadarske maraštine i formiranje zajedničke etikete.
− To je dobro vino, prihvaćeno na zadarskom tržištu, a da bi se išlo u Zagreb, potrebne su veće količine, pa čak bi i tada bilo pitanje bi li se išta napravilo jer su tamo prisutni puno jači vinari u financijskom pogledu. Financijske mogućnosti ljudi su ograničene i tržište traži cjenovno prilagođenija vina. Tome se treba prilagoditi i okupiti oko takve ideje − mišljenje je Anića.