Teško je bilo koji prizor, emisiju ili program koji su nam se ukazali putem malih ekrana 2012. godine nazvati NAJBOLJIMA. Bilo je možda nekih dobrih, neki su se pojavili kao glasnici nečega pozitivnog što bi se moglo na televiziji dogoditi u skorijoj budućnosti, no većina onih koje pamtimo bila je jednostavno… upečatljiva. Izdvajamo zato sedam televizijskih pojava, trenutaka, emisija i nastupa po kojima ćemo pamtiti godinu na izmaku. Neki su nas oplemenili, neki izazvali kolutanje očima, neki probudili vjeru u bolju TV-budućnost, a neki nas samo opsjedali.
7. HORIZONTI – SPEKTAR – PARAVAN
…ili zajedničkim nazivom novi horizonti informativnog programa Hrvatske radiotelevizije jedan su od onih ‘fenomena’ zbog kojih nam se 2012. godine učinilo da se na Prisavlju ipak nešto pokreće i da se, kako nam tupe još od prvog osnovne, sve može kad se hoće. Takozvanim novim horizontima obuhvaćeni su, doduše, i drugi segmenti informativnog programa, kao što je, primjerice, Dnevnik, a u sklopu takvih novih strujanja uvedene su i emisije kao što je ‘Damin gambit’ Elizabete Gojan i ‘Nulta točka’ Mislava Togonala – no vanjskopolitički magazin ‘Horizonti’, unutarnjopolitički ‘Spektar’ te najveće i po mojem mišljenju najugodnije iznenađenje, ‘Paravan’ nešto su uspješniji od drugih. Osim što su pokazali da se kvalitetne emisije mogu snimati i s ljudima koji nisu megaisfurana imena ni brandovi o čijem bi se pokriću u mnogim slučajevima moglo (vrlo neugodno) raspravljati, progovorili su o temama o kojima se na HTV-u nije zborilo godinama i to učinili na nov i svjež način. Posebnu pohvalu tu bih izrekla dokumentarcima koji se prikazuju u ‘Paravanu’, a koji na javnu televiziju vraćaju promišljenije i analitičke formate.
6. GOSTOVANJE IVE SANADERA U EMISIJI ‘NEDJELJOM U DVA’
Bilo što vezano uz Ivu Sanadera samo se pod utjecajem teških halucinogena ili varikine može nazvati dobrim ili najboljim, ali nas je njegova okrivljenička medijska prisutnost svejedno pratila kroz cijelu 2012. godinu. Vjerojatno najzapaženiji takav trenutak bilo je njegovo gostovanje kod Aleksandra Stankovića u emisiji ‘Nedjeljom u dva’, a kako i ne bi bio, kada je riječ o jedinom takvom momentu u kojemu je The Grande Negativac dobio priliku progovoriti koju o svojoj strani priče. Iako vješt i manipulativan kakav je bio i za stolovanja na čelu Vlade, nastup mu nije osobito pomogao u pridobivanju simpatija širih narodnih masa, ali je zato ostavio odjek zgražavanja koji je trajao više tjedana, ako ne i mjeseci. Mnogi su Stankoviću zamjerali što ga uopće dovodio u emisiju, uspoređujući to s pozivom Draganu Paravinji, ali tkogod i kakav god bio bivši premijer, i dalje mislim da je to gostovanje bilo sasvim opravdano. Onima koji sumnjaju preporučujem guglanje latinske maksime audiatur et altera pars.
5. SAPUNIČARSKO PRIMIRJE
Prije nekoliko godina, kada je prvobitni bum produkcije domaćih sapunica bio pomalo na zalasku, izbio je i prvi hrvatski sapuničarski rat. U nadmetanju za gledatelje tada je NovaTV sa ‘Zakonom ljubavi’ popušila od HTV-ove uzdanice ‘Sve će biti dobro’ i time je (iako su uzorci, dakako, bili mnogo dalji od malih ekrana) označen pad sapuničarske dominacije produkcijske kuće Ava. Ove se godine, međutim, dogodilo nešto upravo suprotno. Iako su s emitiranjem započele otprilike u isto vrijeme i iako je u početku Novin terminator obarao sve rekorde gledanosti, ‘Larin izbor’ i konkurentska, RTL-ova ‘Ruža vjetrova’ nekako su uspjele podijeliti gledatelje na obostrano zadovoljstvo te obje ući u drugu sezonu. Ne bih ovom prilikom izricala vrijednosne sudove o tome što sve to sapuničarenje govori o ukusu i gledateljskim navikama Hrvata, pogotovo to ne bih činila u situaciji kada drugih domaćih, nesapuničarskih serija praktički nema, ali takvo sapuničarsko primirje definitivno je fenomen po kojemu se 2012. razlikuje od godina koje su joj prethodile. Vidjet ćemo hoće li potrajati.
4. PRESUDE, DOČECI, OSLOBAĐANJA…
Hrvatsku 2012. obilježile su barem tri presude: ona oslobađajuća Gotovini i Markaču, ona zatvorska Radimiru Čačiću te ona dramatična Ivi Sanaderu. Normalno, sve su se televizije spremno ubacile u izravno praćenje svih tih povijesnih događaja pa je drugi dio godine i televizijski bio obilježen podizanjem svijesti javnosti o pravnim procedurama raznih svjetskih i domaćih sudova. Svačega je tu bilo – od turobne pressice Zorana Milanovića na kojoj je objavljen Čačićev odlazak iz kabineta uz par premijerovih prigodno tronutih riječi, preko HTV-ova puštanja reklame za gel protiv artritisa u trenutku kada je Sanaderov odvjetnik komentirao presudu novinarima okupljenim pred sudom u Zagrebu, pa sve do dugo iščekivanog Gotovinina obraćanja okupljenim slavljenicima na Trgu nakon oslobađajuće presude u Haagu. Oslobađanje Ante Gotovine i Mladena Markača pobralo je i najviše medijske, pa samim time i televizijske pozornosti, a Gotovinin govor na Trgu bez sumnje je jedan od (između ostalog, i televizijskih) trenutaka po kojima ćemo pamtiti 2012. godinu. Nekima, bilo je vidljivo već tada na Trgu, po zvižducima kojima su ih popratili, njegove riječi nisu bile po volji, ali ih je dobro još jedanput ponoviti: Rat pripada prošlosti, okrenimo se budućnosti.
3. UVOĐENJE TREĆEG PROGRAMA HRT-a
Najavljivan je kao konačni procvat javne televizije u Republici Hrvatskoj. Govorili su nam da ćemo na njemu napokon moći gledati sadržaje za takozvano zahtjevnije gledateljstvo, sadržaje vezane uz kulturu, obrazovanje, znanost i društvene fenomene. Obećavali su nam sjajne dokumentarce, reprize vrhunaca HTV-ove dramske, dokumentarne i ine produkcije, cikluse filmskih klasika i (da ponovim) zahtjevnije strane serijale. Iako bi bila laž kazati da sve to nismo dobili, treći program Hrvatske radiotelevizije ispao je mnogo problematičniji nego što je to na prvi pogled izgledalo. Prvo ga zbog neraščišćenih odnosa HTV-a s nekim kabelskim operaterima dobar dio građana nije mogao gledati bez uplaćivanja proširenih paketa. Zatim se, vrlo brzo nakon početka emitiranja, ustanovilo da HTV-ovci, svim plemenitim namjerama unatoč, nemaju ni shemu ni pravi plan emitiranja, nego da više-manje nabacuju sadržaje iz arhiva kako im dolaze pod ruku. Situacija se s trećim programom ni do kraja godine nije promijenila – sadržaji se na njemu prikazuju kao da sutra ne postoji (što među nekima od nas budi sumnju da program neće potrajati), reprize ne postoje, ‘Peti dan’ se emitira šesti dan u tjednu… Ipak, sama ideja uvođenja trećeg programa, pa i sama njezina realizacija, koliko god problematična bila – pozitivan je pomak. Nadamo se da će u sljedećoj godini biti nešto uravnoteženija i pristupačnija jer zasad je prekomplicirana čak i za zahtjevnije gledatelje.
2. FENOMEN SULEJMANA SAPUNIČARA
Ako živite u Hrvatskoj i u ovome trenutku ne poznajete nijednu osobu koja redovito prati seriju ‘Sulejman Veličanstveni’, vjerojatno ste pustinjak koji se skriva od svijeta u zakutcima Velebita ili lažete. Silno popularna turska sapunica koja se u izvorniku zove Veličanstveno stoljeće poharala je jugoistočnu Europu kao nekoć španjolska gripa ili balkanski ratovi, a žrtve, odnosno opčinjeni gledatelji broje se u milijunima. U Turskoj je serijal izazvao brojne, čak i političke kontroverzije, a u našim krajevima ljudi su pred Suljom pali ničice kao malokad dosad. Koliko će fenomen Sulejmana Sapuničara trajati, hoće li to biti i do samoga kraja serije i kakav to učinak ima na druge, posebice domaće TV-sapuničarske hitove – zasad je nepoznato, a sam fenomen zaslužuje jedan poseban članak.
1. OTVARANJE OLIMPIJSKIH IGARA U LONDONU
Dugo nas nijedno otvaranje olimpijskih igara nije tako oduševilo kao ono koje se odvilo krajem sprnja u Londonu. Pod kreativnim nadzorom Dannyja Boylea, redatelja kojega poznajemo po filmovima kao što su Trainspotting, Žal i Milijunaš s ulice, proslava otvaranja ove je godine bila vrhunski televizijski spektakl, u kojemu su Britanci pokazali svu raskoš svoje (pop)kulturne baštine. U Hrvatskoj je otvaranje olimpijskih igara u Londonu, doduše, ostalo zamapćeno i po kriminalno neupućenim upadicama HTV-ovih komentatora, pa je javna dalekovidnica sramotu pokušala ispraviti slanjem nešto obrazovanijeg i finijeg kadra na zatvaranje, pritom i opet neslavno izgorivši. No nećemo se suviše zadržavati na tom, zapravo samo smiješnom momentu vezanom uz otvaranje ovogodišnjih OI. Za kraj ćemo vas samo prepustiti jednoj od najupečatljivijih sekvenci s ceremonije – onoj u kojoj je Danny Boyle uspio čak nagovoriti i englesku kraljicu da sudjeluje u zezanciji.
