Nasilje nad ženama i dalje je jedan od najvećih problema hrvatskog društva, no posebno zabrinjavajuće djeluje podatak po kojem je seksualno nasilje jedno od najmanje prijavljivanih zločina. Dok na jedno prijavljeno obiteljsko nasilje dolazi 10 neprijavljenih slučajeva, procjenjuje se da na jedno prijavljeno silovanje dolazi čak 15-20 neprijavljenih silovanja. Što nagoni ljude na počinjenje takvog zločina ‘kompleksno je pitanje s heterogenim odgovorima’, kažu stručnjaci, pa je tportal neke od odgovora zatražio od psihijatara Vladimira Grudena i Vlade Jukića.
Silovanje kao najteži oblik seksualnog nasilja ostavlja dugotrajne i teške posljedice na žrtvu te, kako navode na stranicama ‘Ženske sobe’, dugo za sobom nosi iznimno teška i traumatska iskustva. Uglavnom se, s obzirom na počinitelja, dijeli na silovanje u braku, silovanje u vezama ili ‘na spoju’, silovanje od nepoznate osobe, grupno i silovanje u oružanim sukobima.
Iako stručnjaci nastoje utvrditi motive počinitelja, kao i okolnosti koje utječu na takvo, krajnje nasilno ponašanje, pogrešno je misliti da se silovanje događa tek nakon jednog ‘klika u glavi’. Psihijatar Vladimir Gruden, ugledni liječnik i znanstvenik, sve počinje poslovicom koja kaže da ‘iza svake prepotencije stoji neka impotencija’.
‘Ako razmišljamo da je silovanje jedan oblik seksualnog odnosa, moramo znati da je seksualni odnos komunikacija u kojoj doživljavamo nešto što nije verbalno, što služi čovjeku, među ostalim, i za veselje, i za sreću. No ako se taj odnos ne događa u skladu s partnerom i radi se na silu, on može biti znak nekog kompleksa, nesigurnosti u sebe, gdje se ne vjeruje da se može doći do normalnog seksualnog odnosa’, navodi dr. Gruden. Dodaje i da se, u svakom slučaju, radi ‘o osobi koja nije emocionalno zrela, koja je zapravo nesposobna za jednu normalnu kulturnu i ljudsku komunikaciju’.
I njegov kolega Vlado Jukić, ravnatelj Klinike za psihijatriju Vrapče, priznajući da je ‘priča heterogena’, na početku navodi ‘ljude s određenim seksualnim problemima koji, primjerice, ne mogu realizirati svoju seksualnu želju’. ‘Dok netko siluje zato što je inače u drugim situacijama nesposoban realizirati seksualni kontakt, jer se boji ili je u strahu, pa mu je to način da ga ostvari, ima i onih kojima je to jedini užitak i koji ne mogu stupiti u seksualni odnos ako nije vezan s prisilom ili nasiljem’, kaže dr. Jukić.
Ne postoji ni točno određenje kako netko postaje silovatelj, no po mišljenju Vladimira Grudena ‘najčešće se to postaje kroz odgoj u kojem je mlada osoba često ponižavana, kao i kroz nedovoljan odgoj o seksualnosti pri čemu se ne razvija poznavanje tog područja u životu, pa čovjek ne nastoji uobičajenom komunikacijom, nego nasiljem, doći do ostvarenja jednog od svojih bioloških ciljeva’.
‘Dva ljudska nagona – agresija i seksualnost, odnosno destrudo i libido ili tanatos i eros, makar su različita i njihov se biološki izvor nalazi u različitim dijelovima tijela, u drugim žlijezdama s unutarnjim lučenjem, ipak mogu biti i blizu. U kom smislu? Tako što realizacija i jednog i drugog stvara u čovjeku zadovoljstvo. Ako je seksualnost udružena s agresivnošću, onda ono čisto biološko, čisto tjelesno zadovoljstvo bude pojačano’, pojašnjava Gruden.
No utječu li društvene okolnosti, određene situacije ili prilike, na to da određeni čovjek, spajajući svoja dva nagona, u svojoj seksualnosti postane agresivan i počini jedan od najstrašnijih zločina? ‘Jasno je da se silovanje može dogoditi i kao posljedica kontekstualne situacije, npr. kad čovjek malo popije, pa ostvaruje svoje žudnje ili nagone. Iako trijezan zna da je to nedopustivo, da postoji neko socijalno okružje i neke ‘kočnice’, pijan se dezinhibira i u stanju je počiniti zločin’, upozorava dr. Jukić.
Napominje, ipak, da se ‘velika većina ljudi ne može nikada dovesti u situaciju da počini zločin’, te dodaje da kod svih njih ‘postoji savjest koja se ne može otopiti ni u alkoholu, ni u glazbi, ni u drogi’. ‘Ipak, ljudi koji su nasilni i bez većih moralnih ograda, oni kojima nije stalo do drugoga, nego do zadovoljavanja vlastitih potreba, u takvim će ‘prigodnim’ socijalnim situacijama prijeći granicu socijalno dopuštenog i dopuštenog od osobe nad kojom izražavaju svoje seksualne nagone i počiniti silovanje’, ukazuje Vlado Jukić.
I dr. Gruden se slaže da društvene okolnosti, prije svega rat u kojem se najčešće i događaju silovanja – pojedinačna ili grupna, mogu utjecati na počinjenje tog zločina. Napominje kako se u ratnim situacijama nasilnici i ‘ponašaju u stilu ‘sve mi je dopušteno’, pa drugome nastoje nanijeti zlo’.
‘Silovanje se može dogoditi u situacijama krajnjeg ponižavanja, maltretiranja pojedinih osoba. Razmišljam i o tome da se može dogoditi u odgojnom procesu, ako su odgajatelji grubi i strogi, pa dijete agresiju prihvati kao jedini oblik komunikacije. Zna se dogoditi i u odnosu muškarca i žene, pri čemu žena nastoji poniziti svog partnera, pokazati svoju nadmoć, nakon čega se događa silovanje kao odgovor kroz nagon u kojem se nastoji ‘ispucati’ agresiju, ali i poniziti nekoga tko mu je nanosio duševne boli’, konstatira Vladimir Gruden.
Institucije, a posebno nevladine udruge, nastoje pomoći u suzbijanju obiteljskog i seksualnog nasilja, a posebice silovanja, no i pružiti pomoć i potporu žrtvama. Tome može pridonijeti i ovih dana na Vladi usvojeni Protokol o postupanju u slučaju seksualnog nasilja, činjenica da policija u najvećem broju slučajeva i otkrije nasilnike, pogotovo silovatelje, no u svemu je bitno i zaštititi žrtve. U tome odgovornost leži na apsolutno – svima.