– Nismo znali za njega, i mi smo u šoku, moramo nešto učiniti, nitko u Hrvatskoj ne može tako živjeti, to se ne smije dozvoliti – tim riječima nas je Benkovčanin Mile Marić u ponedjeljak odveo u mjesto Islam Grčki.
Usred sela, u kojem žive samo Srbi povratnici, nalazi se potleušica u kojoj na zemljanom podu živi Tomislav Šantić, hrvatski ratni vojni invalid. Šantić u kućerku bez krova živi od 1993. godine, kada ju je dobio na korištenje, i kada u njoj nije bilo ni struje ni vode, ni krova, ni namještaja. Kako je u kući bilo ‘93., tako je i danas, piše Slobodna Dalmacija.
Punih 19 godina 44-godišnji Tomislav Šantić nema ni struju ni vodu, živi sam, a unutrašnjost kućerka je nezamisliva za normalan ljudski život. Sve je mokro, vlaga probija odasvud, nema stola ni stolice, samo je u jednom prostoru madrac na kojem Šantić spava.
Ostali dio popunjavaju plastične boce čijim prikupljanjem Šantić, nekadašnji pripadnik 105. bjelovarske brigade, ponešto zaradi. Na podu je blato, jer je oko kuće sama zemlja, a kuća je puna vlage. Nema štednjaka, nema slavine. Riječju, osim madraca, u kući nema – ničega.
– Jelo spremim ovdje ispred kuće, naložim vatru, pa na nju stavim metalnu ploču, ovako, sa nogicama, onda može i zdjelica gore, pa se skuha, mirno objašnjava Tomislav Šantić, koji je nakon teškog ranjavanja u Domovinskom ratu ostao 30-postotni vojni invalid.
No umjesto mirovine, Šantić ima točno 150 kuna invalidnine. I to su sva njegova mjesečna primanja, pokazuje nam knjižicu od banke, odakle svakoga mjeseca podigne svoju invalidninu od 150 kuna i 70 lipa.
– Meni je jasno da imam pravo na nekakvu mirovinu s obzirom na moj ratni put, ali ja sam tek ove godine dobio osobnu iskaznicu. Nisam je mogao napraviti, objasnili su mi da je ne mogu dobiti jer kuća u kojoj živim nije imala kućni broj. Evo, od ove godine ima. Kuću mi je na korištenje dala Općina Smilčić, a sada Islam Grčki spada pod Grad Benkovac. Znate, tada je nas 18 obitelji i pojedinaca iz Podravine dobilo kuće na korištenje u Islamu Grčkom, no svi su se vremenom vratili u Podravinu kad su vidjeli da ovdje nema ni najosnovnije infrastrukture. Ali ja se nemam gdje vratiti, kazao nam je Šantić.
Mile Marić, tajnik benkovačke Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata, koji je s nekoliko članova Udruge u ponedjeljak posjetio Šantića, kaže nam da Tomislav Šantić ne može riješiti minimalnu mirovinu koja mu zakonski pripada, jer nema novca za autobus do Zadra. Njegov je intelekt očuvan, kaže Marić, ali se kao krtica zavukao u svoju rupu iako mu se rane od snajperskih metaka na nogama posljednjih mjeseci počinju otvarati.
– Moramo mu pomoći, za njegov smo slučaj doznali nedavno i UHDDR poziva sve ljude dobre volje da se prikupe barem osnovna sredstva, kaže Marić.
