‘Crkva se ne može pohvaliti ni da je uz narod ni da s narodom dijeli sudbinu. Ona više docira i manipulira problemima, nego što se iskreno postavlja u traženju rješenja tih problema. Ako bi itko trebao šutjeti kad se radi o socijalnoj pravdi, onda bi to trebala biti Crkva.’
“Politička vlast koja zanemarujući temeljne antropološke istine pokušava riješiti društvene probleme, neophodno će dovesti do razaranja čovjeka i nesreće za Hrvatsku”, pisao je ovih dana kardinal Josip Bozanić praveći od božićne poslanice umjesto poruke ljubavi, poruku ogorčenja i frustracije zbog uvođenja zdravstvenog odgoja u škole.
Pritom je kardinal teško zlorabio pojam “antropologija”, a sve u pokušaju da katoličke dogme predstavi kao “antropološke istine”, a edukaciju o različitosti podredi katoličkom odgoju koji percipira samo onaj dio stvarnosti koji odgovara crkvenim svjetonazorima. Baš onako nekako kako Crkva radi i sa slučajevima pedofilije u svojim redovima, koji se u službi istih doktrina prešućuju i zamračuju generirajući tako štetu ogromnih razmjera.
Pripreme za Badnjak
No, ovo je samo dio paljbe koju je Crkva u posljednje vrijeme pokrenula iz svog raspoloživog oružja prema vladajućima zbog uvođenja zdravstvenog odgoja u škole. Najbolje, naime, tek počinje – crkveni kler tek se oštri za ovogodišnju polnoćku, kada će, kako se najavljuje, kulminaciju slavlja jednog od najvećih katoličkih blagdana iskoristiti za svoj politički obračun “s njima”. Uvjeti za postizanje maksimuma učinkovitosti manipulacije masama čine se idealnima – posjećenost crkvenih obreda na Badnjak raste za tisuću posto, a vjernici su posebno senzibilizirani za priču o raju i paklu.
Šteta je, međutim, što Bozanić svoj utjecaj na svekoliko crkveno stado nije iskoristio za puno drugačije razloge i puno ranije – onda kad je u Hrvatskoj bujala koruptivna hobotnica, kad je lopovluk uzimao svoj puni zamah, kad su se upropaštavale tvrtke i ljudima oduzimala radna mjesta, kad je Hrvatskom stolovao Ivo Sanader, izdašno donirajući crkveni kler uvijek onda kad je to Crkvi bilo najpotrebnije – da zašuti kad je valjalo zašutjeti. Danas su posljedice te višegodišnje pljačke i više nego jasne – više od 350.000 nezaposlenih ljudi, obitelji siromašne ili na rubu siromaštva, radnici bez plaća, nabujali redovi u pučkim kuhinjama. Ako već nisu s oltara grmjeli u vremenima velike pljačke hrvatskog naroda, zašto onda barem ne viču sada, kad na svoje oči mogu vidjeti razmjere tog uništenja?
‘Crkva je na perfidan način riješila svoj problem egzistencije’
“Crkva o tome ne govori jer je ona riješila problem svoje egzistencije na vrlo perfidan način. U ovih desetak godina je iz proračuna uzela oko 10-ak milijardi kuna, a to je desetina proračuna”, odgovorio nam je na to pitanje don Ivan Grubišić. Te nastavlja: “Svi profesori i katehete su u radnom odnosu, a plaće idu iz državnog proračuna preko crkvene blagajne. S druge strane, u Hrvatskoj ima oko milijun penzionera koji jedva sklapaju kraj s krajem.”
On ne osporava, kaže nam, Crkvi pravo da iznosi svoja mišljenja, ali kad već govori o raspadu i ugroženosti čovjeka i države, onda bi prije toga sama trebala preispitati svoje stavove i pomesti ispred svog dvorišta pa upućivati na druge. “Ako je netko dokrajčio Hrvatsku svojim stavovima, onda je to Crkva, koju je napustilo 200.000 vjernika”, ističe.
“Crkva se ne može pohvaliti ni da je uz narod ni da s narodom dijeli sudbinu. Ona više docira i manipulira problemima, nego što se iskreno postavlja u traženju rješenja tih problema. Ako bi itko trebao šutjeti kad se radi o socijalnoj pravdi, onda bi to trebala biti Crkva.”
‘O pedofiliji se šuti’
Don Ivana Grubišića pitali smo i što misli o uvođenju zdravstvenog odgoja u škole. “Dvije su tu stvari u pitanju. Prva je istina autoriteta: Crkva smatra da sve zna, a posebno kad se radi o spolnosti. Drugo je autoritet istine, odnosno znanost koja spolnost shvaća kao sastavni dio ljudskog života. Spolnost je bitno vezana uz osobu, a ti koji se ne žene i imaju stroge propise – oni se u sve razumiju. To je nakaradno i treba vjerovati da će roditelji, ali i djeca znati izabrati. A opet Crkva je opterećena pedofilijom da je to nevjerojatno. O tome se, dakako, šuti, a ako o tome netko i govori, onda se taj netko proglašava za osobu koja napada Crkvu”, zaključuje Grubišić.
