Iako je na glazbenoj sceni nešto više od tri godine – otkako se pojavila u RTL-ovom showu Hrvatska traži zvijezdu, Carla Belovari (25) dobro zna kakav glazbeni stil njegovati. Glazbenica iz mjesta Sveta Marija nedaleko od Čakovca sama piše skladbe za svoj debitantski album – u ritmu soula i r&b-a te s nestrpljenjem očekuje njegovo izdavanje. Mnogima je možda nepoznata činjenica kako nam je ova mlada pjevačica i sugrađanka. Naime, već neko vrijeme je u sretnoj vezi s Davorom iz Postolara Trippera s kojim se, kako kaže, izuzetno nadopunjuje.
Poznatije si lice postala nakon RTL-ovog glazbenog natjecanja Hrvatska traži zvijezdu, što se od tada do danas promijenilo?
– Dosta toga se promijenilo u mom poslovnom i u duševnom životu. Svašta sam naučila, upoznala svakakve ljude te zaista svašta radila u ove posljednje tri godine. To natjecanje je bilo jedna lijepa podloga za cijeli “estradni” svijet koji u Hrvatskoj na žalost ne postoji. Kod nas se ne potiču mlade snage već se puno ulaže u već provjereno. Nitko nema “muda” stvoriti nešto i napraviti. No, vjerujem da bi slijedeća godina mogla biti bolja u tom pogledu. Promijenilo se svašta, a najviše to što imam priliku izdavati pjesme, a uskoro i prvi album. To je velika prilika i jako sam zahvalna na tome, jer sve sama radim, dakle pišem i pjevam i sviram.
Kakav je bio osjećaj na HTZ-u i da li smatraš da ti je taj izbor koristio poslije?
– HTZ je bio dvosjekli mač. Odlična odskočna daska, puno ljudi me upoznalo malo, no isto tako mi je nakon toga bilo teško afirmirati se kao ozbiljna kantautorica.
Sudjelovala si i na Dori 2010. godine. Kakvo ti je to bilo iskustvo i što misliš o ovom izboru kandidata za eurovizijsko glazbeno natjecanje?
– DORA 2010. godine je bila jedno sjajno iskustvo, ali sigurna sam da više nikad neću sudjelovati u tome jer to jednostavno nije za mene. Moj izbor za sudjelovanje je meni, ali i mojim suradnicima bio veliko iznenađenje. Nikada nisam mislila da bi ta stvar jazzy, bossa nova stila mogla ući u finale. Tada sam shvatila da su ljudi u Hrvatskoj možda prezasićeni običnim stvarima. Ja dajem svoje srce u pjesmama. Možda je to ono što ljudi napokon žele. U svakom slučaju nastup je bio novo iskustvo. Bilo je zabavno. Svaka promocija je dobra promocija. Meni je sve, pa i cijeli moj život samo igra, tako da nisam sigurna koliko mi je nastup na DORI pomogao, odnosno odmogao, jednako kao i HTZ. DORA je danas postala velika “lakrdija”.
Tko su ti glazbeni uzori? Koje glazbene pravce preferiraš?
– Oduvijek preferiram “black music”, dakle sve što ima veze s soulom, jazzom, funkom, r&b-em. Glazbeni uzori su mi svi koje slušam i koje mi se sviđaju, od Arethe Franklin do Curtisa Mayfielda. To je tako oduvijek, uz male promijene, naravno. Puno toga sam glazbeno radila, sudjelovala u svakakvim orkestrima i sastavima, što je jako pridonijelo mom glazbenom svijetu.
Što misliš da je razlog zašto nitko od sudionika HTZ-a i sličnih natjecanja nije postigao neki veliki pomak u karijeri, odnosno, značajnije se uzdigao na našem «estradnom nebu»?
– Problem je u sveopćoj depresiji društva koja vlada na našim prostorima. Glazba zabavlja ljude, no mislim da je kultura slušanja glazbe nestala. Danas mladi izlaze vani, opiju se, probudi se onaj “Balkanac” u njima pa počnu s “…ja sam ti bila privjesak …”. To se u svakome od nas jednom probudi, pa je to možda razlog ovakvom stanju u domaćoj glazbi, odnosno na našoj glazbenoj sceni. No, iz svake krize se rodi jedan plod. Naime, gospel, soul, blues i rock’n’ roll su pravci koji su nastali za vrijeme opće krize. Dakle, kriza je tu da nas potakne da napravimo nešto novo te vjerujem da će se 2013.–e kada ova grozna godina prođe konačno nešto probuditi u ljudima i da će napokon zatražiti nešto iskreno i lijepo, ljubav, barem kroz glazbu. Najviše u svemu fali ljubavi. Lako je mrziti, a jako teško voljeti nekoga ili nešto danas. Teško je nekomu danas pružiti ruku, a kada odemo na onaj svijet svi ćemo biti jednaki. Voljela bih kada bi tako bilo i za naših života.
Do sada si izdala nekoliko zanimljivih singlova, u pjesmama si i kantautorica, zanima nas što nas očekuje na novom albumu i kada bi trebao biti izdan?
– Sve oko albuma ide dugotrajno i jako teško. Sve pjesme pišem sama, pjevam ih, a počela sam i producirati ovdje u Zadru. “Do it yourself” je moja deviza jer smatram da svaki umjetnik to može. Svaka osoba koja ima sluha može napisati svoju pjesmu. To je nešto najiskrenije što mogu dati od sebe ljudima. Jako sporo ide njegovo izdavanje, kao i sve u našoj državi, upravo stoga jer “artist development” ne postoji kod nas. Nitko vas ništa ne pita niti vas uči, sve što sam napravila riješila sam sama. Album trenutno snimam u Zadru, na njemu produkciju radimo ja i Ante Valčić, a glazbenici s kojima surađujem su svi s zadarskog područja, primjerice Postolar Tripper i sl. ljudi koji su puni pozitivne energije. Nadam se da će izići slijedeće godine. Na albumu će biti miks glazbenih pravaca koje preferiram, funk, r&b i soul, dakle glazbu s dušom.
Kako takva glazba prolazi u Hrvatskoj?
– Takva glazba ne prolazi baš najbolje kod nas. Što znači prolaziti? To znači da glazbenik može živjeti od te glazbe. Puno ljudi danas sluša Jelenu Rozgu ili Severinu. Ne želim ih diskreditirati, no i one će potvrditi da se radi o tzv. plitkoj glazbi. Jako je teško doći s nekom porukom i ljude probuditi na takav način što je zapravo cilj svakog umjetnika. Kod nas jednostavno prolazi prosječnost i površnost.
S Davorom iz Postolara si u sretnoj ljubavnoj vezi. On je razlog što si postala naša sugrađanka. Kako funkcionira suživot dvoje glazbenika?
– Super jer imamo jako puno razumijevanja jedno prema drugome. Među nama je jako puno ljubavi, dakle nismo samo dva glazbenika već dvije srodne duše koje se savršeno razumiju i nadopunjuju. Živimo zajedno, no ne bih govorila o nikakvim planovima za budućnost jer ih nemam. Smatram da je sve u Božjim rukama. Ne znam što će biti za dva dana, a pogotovo ne za dva mjeseca ili godine. Živimo zajedno, družimo se, sviramo zajedno, pjevamo i volimo se, to je to.
Što bi za kraj poručila svojim obožavateljima i našim čitateljima?
– Nemojte nikad odustati od svojih snova! Najlakše je odustati, budite uporni i svoji. “Do it your way” i volite se.
[nggallery id=100]
