Zadar je jedna zatvorenija, ali specifična sredina po mnogočemu. Grad je to koji je unatrag desetak godina napredovao u raznim aspektima, razvio se, ali paralelno neki su stari problemi i razmišljanja ostali neiskorijenjeni. Moglo bi se pritom navoditi probleme podneblje, mentalitet ljudi i slično. Sve to direktno utječe na mlade ljude koji nastoje svoje vidike proširiti i živjeti nekim novim, alternativnim načinom života.
Subkulturna scena, alternativna ili urbana scena grada Zadra nastoji se iskazati kroz glazbu i razne umjetničke manifestacije na prostorima grada. Međutim, upravo tu nastaje problem. Prostor i financije su ograničeni, a i uz najbolju volju male su mogućnosti da se nešto organizirati. Time Zadarska urbana scena postepeno odumire ili u najboljem slučaju stagnira.
Mišljenja mladih aktera subkulturne scene grada Zadra podijeljena su, ali u konačnici sve se svodi na jednostavan zaključak da fali fizičkog prostora da bi se nešto kvalitetnije odradilo, a k tome grad, odnosno njegova upravna tijela, nisu pretjerano zainteresirana da podupru takve aktivnosti. Štoviše, nerijetko se događa da se stvaraju problemi oko koncerata koji su starijoj populaciji samo buka.
Na prostoru Zadra postoji nekoliko udruga mladih koje promoviraju, promiču i nastoje izgraditi urbanu scenu grada. Svojim konstantnim aktivnim djelovanjem i okupljanjem na mnogobrojnim događanjima, osvježavaju Zadarsko podneblje nečim drugačijim i prilagođenim mladima koji uživaju u životu, glazbi i kreativnosti.
No, ono što se ovdje želi istaknuti jest upravo taj vid netolerancije zadarskog mentaliteta. Naravno, pritom se ne omalovažava nikoga jer je jasno da svako područje ima svoje osobitosti u svemu pa sukladno tome i načinu razmišljanja, društvenim navikama i tradicijama i slično. Ali Zadar je zaista osobit. Netolerancija spram drugačijega ovdje se pokazala u više navrata posve očiglednom. Iznosimo žalosno iskustvo pripadnice Riječke alternativne scene, vlasnice piercing i tattoo studija Badaku u Rijeci, Ane Laco.
Riječna perspektiva
Riječka alternativna scena mnogo je otvorenija i opuštenija, aktivnija i perspektivnija nego li Zadarska. Činjenica je da je Rijeka tranzitni grad, kroz koji je prošlo mnoštvo različitih nacija i mentaliteta, koji su se više ili manje zadržali na ondašnjim prostorima. Samim time, ta konstantna kolanja populacije stvorila su pozamašnu alternativnu i urbanu scenu, subkulturne skupine, ali i zamijećena glazbena imena. Rijeka je tolerantnija prema različitosti, ima više opcionalnih prilika, više prostora, kako fizičkog tako i scenskog. Umjetnicima svih profila ovdje se nije teško izraziti, konkurencija je možda veća, ali svatko dobije svoju priliku.
Ana Laco jedna je od pripadnica specifične alternativne riječke scene, vlasnica piercing studija Badaku, organizatorica raznih piercing konvencija i zasigurno jedna od najvećih profesionalki u svojoj struci, možebit i na prostoru čitave naše zemlje. Anina specifičnost očituje se prvenstveno u fizičkom izgledu koji je nastao modifikacijama na tijelu, međutim vrlo je pristupačna, zabava i otvorena osoba, spremana na konverzaciju i suradnju. Ispričala nam je što ona mislio o Riječkoj alternativnoj sceni, te je usporedila sa dobro joj poznatom Zadarskom. Oštre kritike usmjerila je ka nemogućnosti mladih Zadrana da se kreativno izraze, još uvijek ne razvijenoj toleranciji na nešto drugačije, mentalitetu koji je podosta ograničen i po njenom mišljenju, nadasve izražen u Zadru.
– Rekla bih da je po pitanju alternativne scene u Hrvatskoj najjača Rijeka, potom Varaždin pa Pula. Varaždin je studentski grad koji se, samim time, razvija i u pogledu alternativne scene. U Rijeci je možda puno lakše jer ima tu rokersku povijest, ali i manje sredine, ako su kvalitetno organizirane i imaju nekoga da sve to vodi, mogu stvoriti dobar image, pa tako i Varaždin.
U toku razgovora pridružio nam se i Aleksandar Mrkonja zvan Fetti, tattoo majstor iz Pule, koji je potvrdio Anine konstatacije glede Rijeke, ali i nadodao o Pulskom stanju:
– Od alternativne scene Rijeke je uvijek bila vodeća. Pula je oduvijek pak bila najjača sa festivalima, kako nekada tako i dan danas. Al to je dosta isto vezano uz migracije ljudi na relaciji Zagreba i Pule, koji se kod nas vraćaju ljeti. Povezanost je bitna. A Pula je takvo podneblje, ljudi su easy, a i imamo dosta objekata koji su ostali iza vojske i koji se sada koriste za te razne koncerte i događanja. Kroz godine ekipe su si stvorile mogućnost da bez beda od grada mogu tražiti bilo što, jer smo u međuvremenu došli do toga da tim festivalima ljeti dovučemo tamo i do 100.000 ljudi u grad. Seesplash, Outlook i ostali festivali već kada je sezona gotova dovuku po 25000 ljudi koji tamo znaju ostati i po desetak dana. To im je ogroman zarada logično. Ne znam kada si zadnji put bila u Puli, ali trebala bi baciti đir definitivno da vidiš što se tamo napravilo. U roku od dvije godine otkopalo se pola tvrđave koja je dugo vremena bila ispod zemlje, što je sada ogroman kompleks, sve smo očistili i napravili prostor za kamp za otprilike 5000 ljudi. Prostor je toliki da se mogu dva velika festivala održavati istovremeno, tek toliko da dobiješ dojam veličine kompleksa. Grad nam je prethodno uzeo bivši prostor namijenjen tome, ali ovo je puno bolje. Ljeto je u Puli uvijek jako, a po zimi je kao i svaki drugi grad na moru.
Po pitanju glazbene scene i mogućnosti mladih ljudi da napreduju u tom smislu, Ana komentira da se u Rijeci uvijek nešto događa. Čak i kada se neki prostor zatvor, otvori se novi. Uvijek se ima mogućnosti, dok to ne može potvrditi za Zadar kojem očigledno kronično nedostaje prostora. Na upit što misliš o Zadarskoj alternativnoj sceni, Ana odlučno odgovara da je po njenom mišljenju nepostojeća:
– Rijeka je bila lučki grad svi su pomiješani, nitko nije pravi fiuman. Većinski dio su pridošlice, i tu se razvila ta kultura i religija, ta tolerancija, ljudi prihvaćaju sve kao totalno normalno, od običaja i načina života, puno je lakše u tim okolnostima prihvaćati razliku. Ajde reci jedno mjesto u Zadru gdje možeš otići i slušati alternativnu muziku. Možeš čuti samo domaću glazbu. U Rijeci imaš Palach, Stereo, Place, Tunel… Koliko ljudi ovuda procirkulira. Mislim da se ne može povući nikakva paralela između Rijeke i Zadra po pitanju alternativne scena uopće.
U izrazito nezadovoljnom tonu, Ana nastavlja:
– U Dalmaciji je stanje takvo da niti nemaju kadar koji bi to mogao odradit, niti bi to prihvatili. I oni smatraju da imaju pravo drugima to diktirati. U Zadru pirsa jedna medicinska sestra koja ima svoj kozmetički salon. Svi škrtare na nakitu i naručuju nekvalitetno. Problem je već u startu sa mentalitetom, i drugo ono što je rečeno, problem podneblja, problem što su ljudi još zatvoreni, da ne kažem zadrti. Probaj biti ja, svi će te komentirati i biti odvratni prema tebi, doživjela sam to u Zadru. Jako rijetki bi to prihvatili. Prije sam često išla u Zadar, mama mi je rodom odozdo, ali sada više nemam što tamo tražiti. Sve priče završavaju neugodno. Putovala sam po svijetu svugdje- London, Oslo, New York, i nigdje nisam doživjela takve neugodnosti kao u Dalmaciji. Dođem pa me ne žele poslužiti u kafiću. Ja sam svjesna da sam se izuzetno izmodificirala, i jasno mi je da sam čudna ljudima gdje god da dođem jer su me i u New Yorku zaustavljali i slikali se samnom. I jedna je stvar da ja svugdje drugdje gdje idem, osim u Dalamciju, imam pozitivan stav i nemam neugodna iskustva. Imama pozitivno držanje prema svima i prema tome, i jasno mi je da će me ljudi zaustavljati i ispitivati, ali onda im ja objasnim i kažem svoje razloge zašto, ako ih to zanima. Jer kada ljudima objasniš, kada pričaš s njima, najčešće kažu- joj tako čudno izgledaš, a ti si tako normalna, jer ne očekuju to, iznenade se. Ali kada dođeš u Dalmaciju, ja ne mogu nabrojati loša iskustva. Prestala sam ići tamo.
Ovo je samo jedno viđenje, jedno loše iskustvo. Međutim ono što je bitno u ovoj priči jest da se takvo što promjeni što brže. Bitno je da naučimo netolerantne toleranciji i razumijevanju, da prihvate promjene koje nam vrijeme nosi, da „dopuste“ mladima da pronađu sebe i da se iskažu kako god žele. Da prihvate alternativnu scenu i izričaj. Ujedno da pripomognu tome da ona napreduje, jer u konačnici, i to je dio današnje kulture koja se treba također razvijati i u nju ulagati.
Ana je nažalost doživjela razočaranja u Zadru, no ne moramo zaključiti da je to standardizirano kod nas. Trebamo sagledati iz više aspekata, iz više perspektiva. Potrebno je ujediniti se i djelovati na način da pokažemo starijoj populaciji da mladi znaju, mogu i žele.