Odluka Coca-Cole da zatvori punionicu Bistre u Gotalovcu nije previše iznenadila ljude iz branše. Velika konkurencija, teško izdrživi državni nameti i premalo tržište tjeraju i velike igrače da razmišljaju o isplativosti tog biznisa.
U Coca–Coli su zaključili kako nema ‘ekonomskog opravdanja’ za zadržavanje punionice Bistre i najavili su prestanak njezinog rada s 31. kolovozom iduće godine. Bez posla će ostati 79 ljudi.
Najave na početku rada pogona u Gotalovcu u srpnju 2004. sada se čine kao teška utopija. Tada su iz hrvatske Coca – Cole poručivali kako im je cilj da postanu jedan od dva najveća proizvođača vode na našem tržištu.
Međutim u ovih osam godina nisu uspjeli ozbiljnije zaprijetiti Agrokoru i Podravci kao vodećem dvojcu u proizvodnji vode, a velike takmace imali su u manjim domaćim tvrkama Naturalisu (voda Cetina) i Svetom Roku.
Obrazlažući odluku o zatvaranju punionice Bistre iz Coca–Cole su se požalili i na ‘nepovoljne uvjete poslovanja na hrvatskom tržištu’. Zanimalo nas je kako u tim uvjetima opstaju najbliži Coca – Colini konkurentni, i razmišljaju li možda i oni o povlačenju iz biznisa kojeg je do sad prati fama da je vrlo unosan.
Upravo ta kriva slika u javnosti, tvrdi direktor Naturalisa Stipan Teskera, navela je mnoge da uđu u proizvodnju vode očekujući bogaćenje preko noći. Do otrežnjenja bi dolazilo vrlo brzo kad bi se suočili s velikom konkurencijom i značajnim troškovima.
Naturalis trenutno drži 8 do 9 posto tržišta. Pozitivno posluju ali radi se o skromnoj dobiti, lani tek nešto više od milijun kuna. Prošlogodišnji prihod iznosio je oko 18,5 milijuna kuna ali od toga čak 3,5 milijuna kuna, tvrdi Teskera, morali su uplatiti u Fond za zaštitu okoliša.
Za koncesiju na izvor koja se naplaćuje 30 kuna po kubiku iscrpljene vode Naturalis je lani još dodatno za državu izdvojio 600 tisuća kuna.
‘Koncesijska naknada i nije toliki problem. Problem su naknade za Fond za zaštitu okoliša koje nas strašno guše. Po jednoj boci vode od 2 litre imate 30 lipa za poticajnu naknadu, 15 lipa za naknadu zbrinjavanja i 50 lipa povratne naknade. Dodajte tome još koncesiju i to je opterećenje od 1 kune na krajnju cijenu, što je previše’, žali se Teskera.
Rješenje od Fonda dobivaju svaka tri mjeseca i tad im obično treba desetak dana da prikupe novce. Zbog toga im, objašnjava, Fond periodično blokira račun.
Kaže kako je samo pitanje vremena kad će još netko, poput Coca–Cole zatvoriti punionicu.
‘Sve vam je to pitanje isplativosti. Tko će imati snage gurati i čekati 5 – 10 godina da neke stvari dođu na svoje. Pitanje isplativosti ovog posla postavlja se i u Podravci i u Atlanticu ‘, ističe Teskera.
Njegove riječi potvrđuje i slučaj Badela 1862 kojeg su gotovo dotukle Kalničke vode, tvrtka koja je proizvodila vodu Unique. Prije dvije godine gubitaša je kupio Atlantic i na tržište lansirao novu marku Kala.
Kad bi se gledale samo gole brojke najbliži stavljanju ključa u bravu je tvrtka Sveti Rok iz Lovinca. Poznata po istoimenoj vodi ta punionica u vlasništvu zadarskog HDZ-ovca Željka Grbića zadnjih nekoliko godina je u konstantnom gubitku.
Račun joj je blokiran više od 1,5 godina a nalazi se i na listi poreznih dužnika s 4 milijuna kuna duga. Grbić je vlasnik i tvrtke Branimir, s poreznim dugom od 8 milijuna kuna, nad kojom je pokrenuta predstečajna nagodba.
Na pitanje kako Sveti Rok uopće posluje, isplaćuje plaće i podmiruje druge obveze, direktor Ivan Damir Duka kratko odgovara kako se snalaze. Tvrdi kako ne razmišljaju o zatvaranju punionice već intenzivno traže strateškog partnera.
‘Naći ćemo tko će podmiriti dugove. O nama ovisi 20-tak ljudi i nema govora o zatvaranju’, kaže Duka.
Kao glave razloge lošeg poslovanja ističe prevelike naknade za zaštitu okoliša i rast cijena materijala s tim da nisu mogli zbog konkurencije dizati cijene proizvoda.
‘Kad ne može jedna Coca-Cola onda možete misliti kako je nama’, ustvrdio je Duka.