Nepravomoćna presuda Ivi Sanaderu u slučaju INA – MOL i aferi Hypo te obveza vraćanja nezakonito stečene imovine ukoliko presuda postane i pravomoćna otvorila je i pitanje – na koji način država raspolaže imovinom – novcem, dionicama, kućama, stanovima, automobilima, umjetničkim slikama – oduzetom u sličnim procesima. Samo prošle godine ‘zamrznuto’ je imovine u vrijednosti 255 milijuna, te oduzeto 79 milijuna kuna, dok se u ‘fondu’ oduzete imovine nalazi i određeni broj nekretnina i pokretnina.
Čim se, naime, posumnja da je imovinska korist stečena nelegalnim djelima imovina se ‘zamrzava’, pa je vlasnik ne može prodavati, ali može, primjerice, živjeti u kući koja je ‘pod plombom’. Zakonom se zabranjuje raspolaganje ili se privremeno do donošenja presude oduzimaju stvari ili novac, te vrijednosti papiri od osumnjičenika ili od osobe na koju je ta imovinska korist prenesena. Kad neka presuda postane i pravomoćna imovina se trajno i oduzima.
Državno odvjetništvo je procijenilo kako je prošle godine ‘zamrznuta’ imovina u vrijednosti od 255,6 milijuna kuna, što ne znači da će ista biti i oduzeta, te da je u istoj godini oduzeta imovinska korist u vrijednosti 79,1 milijun kuna. Ukoliko se radi o novcu, bit će uplaćen u državni proračun, dok su nekretnine i pokretnine prenesene u Agenciju za upravljanje državnom imovinom (AUDIO).
Iako je način raspolaganja novcem uplaćenim u proračun u nadležnosti Ministarstva financija, samo letimičan pogled na prijedlog proračunskih stavki za iduću godinu pokazuje da je za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala, odnosno funkcioniranje USKOK-a, planirano 21,3 milijuna kuna. Oduzetim novcem, dakle, mogao bi se financirati rad USKOK-a u iduće četiri godine.
Istodobno, kad bi sva ‘zamrznuta’ imovina bila u konačnici i oduzeta, a okrivljenici uz zatvorsku kaznu morali i ‘izravnati račune’ lišavanjem nezakonito stečene imovinske koristi, za tih 255,6 milijuna kuna moglo bi biti financirano vođenje sudskih postupaka na svih 15 županijskih sudova u Hrvatskoj.
Kad je spomenuti AUDIO u pitanju, odnosno upravljanje oduzetom imovinom, na njihovim stranicama je razvidno tek da se u upisniku trajno oduzetnih nekretnina 15. studenoga nalazilo pet stanova i jedno garažno mjesto, vrijedni 5,8 milijuna kuna, te tri stana kojima vrijednost nije procijenjena. Među pokretninama su jedan automobil i jedno teretno vozilo. Navodi se i kako je prodajom pokretnina, najmom nekretnina te od uplate oduzete imovinske koristi uprihodovano 1,7 milijuna kuna.
No zanimljivo je vidjeti i kako se u sličnim situacijama ponašaju u regiji i Europi. Najsvjetliji primjer svakako je Italija, koja je još prije dva desetljeća krenula u oduzimanje nelegalno stečene imovine. Nakon nje to su učinili i Velika Britanija, Austrija, Belgija, Njemačka… Talijani novac oduzet mafijašima, a riječ je o milijardama eura godišnje, ‘reinvestiraju’ u borbu protiv kriminala, a nekretnine pretvaraju u društveno korisne ustanove.
Britanci imaju ‘zakon Robina Hooda’, pa imovinu kriminalaca javno prodaju, te je uplaćuju u Fond solidarnosti. Otišli su i korak dalje od ostalih, pa bankama mogu izdati nalog da daju podatke o svim klijentima nad kojima traje istraga.
Srbija ima Direkciju za upravljanje oduzetom imovinom. Oduzeti novac ili sredstva koja se zarade prodajom imovine vraćaju se u proračun, a pokretnine koje ne uspiju prodati u roku od godinu dana mogu biti darovane u humanitarne svrhe.
Državna agencija u BiH još ne postoji, niti je usvojen zakon o oduzimanju nelegalno stečene imovine. ‘Jedino novo što se dogodilo u posljednje vrijeme je Zakon o oduzimanju nelegalno stečene imovine na razini Federacije BiH, ali još uvijek nisu uspostavljeni mehanizmi raspolaganja imovinom, odnosno još uvijek nije oformljena agencija. Na razini Republike Srpske postoji i zakon i agencija, ali do sada nije bilo većih rezultata obzirom na neefikasnost pravosuđa, odnosno nedostatak pravomoćnih presuda’, pojasnila je Ivana Korajlić, glasnogovornica Transparency Internationala BiH.
Doduše, Agencija za upravljanje oduzetom nelegalno stečenom imovinom RS ima i zanimljiva, konkretna rješenja. ‘Imovinu možemo prodati i prije nego što bude trajno oduzeta, ako se radi o kvarljivoj robi ili imovini koja će se prodati radi očuvanja njene vrijednosti. Ako sudskim postupkom ta imovina bude vraćena vlasniku, isplatit ćemo mu sredstva. Ukoliko ne, uplaćujemo ih u budžet entiteta’, pojasnio je Zoran Stanišljević, direktor agencije, novinarima Al Jazeere.
Na kraju, možda bi se i hrvatskim građanima mogla pružiti satisfakcija činjenicom da mogu znati kamo odlazi novac ili prihod od oduzete imovine stečene kriminalnim djelima i ukradene od onoga što su oni stvarali. Ako bi se znalo da se tim novcem izgradila škola ili vrtić, starački dom ili sklonište za beskućnike, možda bi krug pravde time bio i zatvoren.
