Vlada se malo preračunala pa je sada, i službeno, s obije noge u govnima. Priznali su to i sami, malo Milanović, malo Linić, prije njih i Čačić. E da, sjećate se njega? Bio nam je ministar gospodarstva u ovom sazivu vlade SDP-a. Ne sjećate se ni da je SDP na vlasti? Ma ne brinite, ionako neće potrajati. Barem tako kažu zadnjih dana.
Dolazi nam smak svijeta, sigurno ste čuli. Negdje tamo oko 21. prosinca, ili da iskažem to brojčano – 21.12.12. Negdje su se zasigurno začuli bubnjevi dok ste čitali napisani datum. Dakle, zemlja nam je i službeno u smeću. Mislim, znali smo mi to i davno prije, ali, kad ti netko crno na bijelo napiše da si za smeće… Standard & Poor’s su kreditni rejting lijepe naše Hrvatske svrstali baš tamo gdje je već godinama kreditni rejting njenih građana, nas, dakako. I sad smo se mi svi uspaničili. Linić daje izjave, intervjue, gostuje u Temi dana na Dalekovidnici, Milanović se uzvrtio kao psić kad traži mjesto za obavljanje nužde, ministar gospodarstva, to je inače sad Vrdoljak, ako ste propustili, on… nisam siguran gdje je uopće ovih dana, ali zasigurno je rekao koju pametnu.
U banani smo, i to gadnoj ovaj put. Kamate na sva postojeća zaduženja će rasti, nova zaduženja bit će teško ostvariva – imamo, zapravo, ono što imamo, ni više ni manje. Gabula nam ne gine, ali, priznajte, na svojoj ste je koži osjetili i osjećate već neko duže vrijeme, još tamo od prvog ili drugog mandata HDZ-a. Zar ne? Blažena bila Juga, rekoše mnogi ovih dana, ali i puno ranije. Nisam doživio to blagostanje toliko izravno, ali znam da ljudi nisu toliko prosili na ulicama, znam da su sirene u tvornicama ujutro pozivale radnike na radna mjesta. Danas toga nema, a hoće li biti…
No, nama Hrvatima uvijek neki Bog pokaže izlazak iz krize, pa će nam tako i ovaj put isti doći s Neba. I to doslovno ovaj put, barem kako kažu. Svi su se redom uzvrtjeli oko smaka svijeta koji bi svoju rigidnu stranu konačnog kraja trebao pokazati na gore spomenuti datum, dakle, u petak. Tada bi i sve naše brige, pa i kreditni rejting trebale doći kraju. Imamo još, računica je jasna, nešto više od pet dana, ovisno o danu kada čitate ovaj tekst, do kraja svih naših briga.
Čemu onda panika? Budimo hedonisti i uživajmo u posljednjim danima ovozemaljskog života. Ako se ovo životom uopće može nazvati. Opet, ovisno koga pitamo. Ako pitamo Standard & Poor’s, za njih smo već odavno prekriženi, pa čemu onda briga i panika, ionako ne možemo baš ništa promijeniti. Očigledno je kako nam pomoći može samo smak svijeta. I sva sreća da nije tako daleko, pa će ova dugogodišnja agonija s najnovijom ovjerom spomenute agencije, trajati najkraće moguće.
No, ako do smaka svijeta ne dođe – tek smo onda u govnima. I to gadnim, usudio bi se reći.
