U raspravama s drugim ljudima, bili to naši partneri, prijatelji ili nadređeni na poslu, većinom su oni ‘krivi’ za nesuglasice ili svađu. Izbjegavanje odgovornosti jedan je od glavnih razloga neslaganja unutar odnosa. Jednom kad preuzmemo odgovornost, povećavamo vjerojatnost da naši odnosi s drugim ljudima budu dobri i skladni. Također postajemo svjesni sebe i svojih osobina te iz nesvjesnog i automatskog ponašanja, prelazimo u svjesno i kontrolirano.
Već mala djeca na pitanje tko je započeo svađu odgovaraju da oni nisu. Znaju da uz ‘krivnju’ dolazi i ‘kazna’ te ju nastoje izbjeći prenoseći odgovornost na svoju okolinu i drugu djecu. I u odrasloj dobi zadržavamo taj obrazac te smo u konfliktima vrlo pristrani i subjektivni. Ne vidimo svoju odgovornost, već sve svaljujemo na drugu osobu. Doživljavamo sebe kao žrtve drugih, no nismo svjesni da smo u stvari žrtve naših nesvjesnih obrazaca reagiranja, piše portal InsideOut.hr.
Nesvjesno reagiranje u svađi
Tokom našeg odrastanja, socijalizacije i odnosa s drugim ljudima poput naših roditelja, učitelja, prijatelja i partnera, učimo i razvijamo obrasce reagiranja. Oni postaju tako duboko naučeni i usidreni u nama te su automatski i uglavnom ih nismo svjesni. Tako kada nam se događa nešto što nam nije po volji, dolazi nam automatska reakcija. To mogu biti razne reakcije poput ljutnje, uvrijeđenosti, agresije, povlačenja, dramatiziranja i slično. Naše ponašanje odvija se automatski bez realnog razmišljanja o intenzitetu situacije u kojoj smo se našli i ideje da smo možda pristrani. Druga strana se u našim očima pretvara u strašno čudovište i dolazi do svađe, konflikta ili neke slične situacije koja je loša po naš odnos s tom osobom.
U takvim je situacijama važno pokušati ostati u realitetu i sagledati situaciju iz druge perspektive. Možemo zamisliti kako bi neka druga osoba reagirala u ovakvoj situaciji ili kako bi ta osoba s kojom smo u konfliktu reagirala na našem mjestu. Ako nam se javljaju jake emocije, dobro je prvo se malo smiriti i uzeti si prostora za sebe. Na taj način možemo uvidjeti da druga osoba nije čudovište, već osoba koju bismo trebali čuti i razmotriti ono što nam govori. U vraćanju u realitet i odmicanju od naučenih automatskih obrazaca reagiranja pomaže preuzimanje svog dijela odgovornosti za nastalu situaciju.
Konstruktivna rasprava za zbližavanje
Jednom kad neslaganje pretvorimo u konstruktivnu raspravu na način da preuzmemo svoj dio odgovornosti i pokušamo naći zajednički povoljno rješenje, otvaramo si mogućnosti za osobni rast i razvoj, ali i dodatno zbližavanje s nama dragim ljudima. Paradoksalno zvuči, no svađe i rasprave nas mogu zbližiti, naravno ako smo suradljivi, a ne inatljivi. Kada kažemo što nas muči ili nam smeta i zajednički se prihvatimo rješavanja nastalog problema, rješenje do kojeg na kraju dođemo plod je zajedničkog rada i truda. Na neki se način mijenjamo i postajemo još bliže nekom ‘idealnom ja’ kojem težimo, a samim time i naš odnos s tom osobom postaje još čvršći i bliskiji.
Tko je kriv na kraju zaista nije pitanje koje nam je važno postaviti, već kako možemo profitirati iz nastale situacije. Ljudi su međusobno različiti i određeni sukobi i nesuglasice su neizbježni. Pitanje koje je važno postaviti je koja je naša odgovornost i kako se možemo uskladiti da obje strane profitiraju. Ponekad baš ono što očekujemo od drugih možemo prvo mi pokazati primjerom, a onda će nas i drugi slijediti.
Tekst je preuzet s portala za primijenjenu psihologiju Insideout.hr.
