Za razliku od većine turista iz europskih zemalja, gosti iz Italije već godinama bilježe „minuse“ u broju dolazaka i noćenja na zadarskom području, a razlog za to je – osim ekonomske krize koja je u velikoj mjeri zahvatila i susjede s druge strane Jadrana i značajno oslabila njihovu financijsku moć, pa tako i želju za putovanjima i ljetovanjem – i loša povezanost s Italijom, iako su Zadar i Ancona dvije najbliže prekomorske točke, piše Slobodna Dalmacija.
Veliki pad 1999.
Prema dostavljenim podacima iz Turističke zajednice Zadarske županije koja precizno vodi evidenciju dolazaka svih gostiju, prvi veliki pad dogodio se 1999. godine, ali ne zbog krize, već zbog događanja na Kosovu. Tada je ukupan pad prometa bio 10 posto u odnosu na 1998. godinu, međutim, nakon toga talijanskih gostiju bilo je sve više na zadarskom području, što je kulminiralo 2007. godine kada je bilo čak 105.643 Talijana i 450.741 noćenje.
Nakon toga uslijedio je stalni pad koji je vidljiv od 2008. godine, što se tumači manjim brojem brodskih linija i svjetskom recesijom. Te 2008. godine bila su 95.702 dolaska Talijana i 402.047 noćenja, što je još bilo i dobro, ali je 2009. godine bilo 84.865 dolazaka i 401.780 noćenja, 2010. godine 71.434 dolaska i 408.121 noćenje, prošle godine 71.922 dolaska i 393.505 noćenja, te ove, 2012. godine, u prvih deset mjeseci 65.835 dolazaka Talijana i 372.202 noćenja.
– Te su brojke čak i dobre jer minuse imaju svi naši turistički gradovi zbog krize koja je zahvatila talijansko tržište. Mi se u Zadru donekle držimo, ali je sigurno da su naši rezultati zbog položaja Zadra mogli biti puno bolji unatoč krizi, da brodske veze nisu toliko loše. Očajno loše, dodao bih. Jer trajektna veza s Anconom, čak i kad postoji u ljetnim mjesecima, nije ništa novo, nikakva posebna kvaliteta koja bi mogla privući talijanske goste.
Kad bi taj prijevoz bio noviji, moderniji, s drugačijom ponudom, povoljnijim cijenama, posebno izrađenim za povezivanje Zadra i Ancone, onda bi ta linija nešto značila. Ovako, samo u dva ljetna mjeseca, bez ticanja Dugog otoka, što je nekad postojalo, sa smanjenim izvansezonskim linijama i bez ikakvog održavanja linije zimi, ona za turizam, ali i za zadarsko gospodarstvo, ne znači ništa.
To je nonsens da je Zadar ostao bez te linije koju je imao, a koja je prebačena na Split zbog ratnih događaja, što je poslije ostalo i proširilo se iz Splita, dok je u Zadru ostalo na razini pukog održavanja, tek toliko da se ne ugasi. Iako je Zadar najbliži i trebao bi biti cjenovno najprihvatljiviji, ta veza loše funkcionira. Nažalost, neizvodivo je da se ta morska linija organizira kao niskotarifni letovi iz Zadra, jer iz Jadrolinije nema apsolutno nikakve ponude niti inicijative.
To je jednostavno strategija države, koja se objašnjava pomanjkanjem broja putnika iz Zadra, ali njih na ovaj način ne može ni biti, jer se ne ulaže ništa u to povezivanje s Italijom, što je velika šteta za nas – kaže direktor Turističke zajednice Zadarske županije Ive Dunatov, dodajući kako se samo može nadati da će otvaranje luke Gaženica to promijeniti, iako za to nema nikakva jamstva državnog brodara.
Odluka moćnika
– Kakva je to linija, koje malo ima, malo nema? Zbog toga zadarski turizam svake godine ima 15 do 20 posto manje Talijana, uvjeren je i direktor Turističke zajednice grada Zadra Zvonko Šupe, koji smatra kako bi Zadar nizao pluseve u odnosu na talijansko turističko tržište, unatoč recesiji, kada bi brodske veze bile bolje.
– I ova brodska linija kakva jest, kada se prije nekoliko godina održavala, činila je Zadar konkurentnim prema talijanskom tržištu. Odlukom moćnika je ukinuta, odnosno, drastično smanjena, pa mi imamo kontinuirane minuse, što znači da utjecaja i te kako ima, a nitko ne radi na tome da to popravi. Split je tako postao „bliži“ Italiji od Zadra i to se prihvaća kao gola činjenica, mada naš turizam zbog toga svake godine gubi značajnje pozicije, zaključuje Šupe.
