Kreatore prijedloga zakona o porezu na nekretnine valja pohvaliti jer su očito imali sluha za zaista tešku socijalnu situaciju u zemlji te nisu predložili snažno oporezivanje nekretnina, no predloženi porez donosi mnogo otvorenih pitanja, ističu analitičari Instituta za javne financije (IJF) koji se posebno osvrću na pitanja prihoda i administrativnih troškova novog poreza, na faze njegove provedbe, učinke na lokalne i državni proračun kao i na bilance gospodarstvenika.
Ministarstvo financija i Porezna uprava predstavili su 22. studenog prijedlog zakona o porezu na nekretnine čime je započela javna rasprava o tom zakonu koji bi trebao stupiti na snagu 1. travnja 2013.
“Radi se o dugo najavljivanom porezu koji je pobudio brojne rasprave, a po samom predstavljanju izazvao je i ozbiljne političke sukobe”, zamjećuje Marina Kesner-Škreb u aktualnom osvrtu IJF-a “Prijedlog poreza na nekretnine – neka otvorena pitanja”.
Napominje kako su se u medijima u posljednje vrijeme “vrtile razne dramatične procjene poreznog tereta nekretnina za građane, no nakon prezentacije mnogi su odahnuli jer se čini da teret ovog poreza i neće biti toliko težak”.
Naime, oporezuje se 70 posto fiskalne vrijednosti nekretnine po jedinstvenoj stopi od 1,5 posto uz brojne olakšice, tako da su efektivne porezne stope relativno niske. Predviđa se da će za većinu građana porezni teret biti jednak zbroju sadašnje komunalne naknade i poreza na vikendice (koji se uvođenjem ovog poreza ukidaju).
“Valja pohvaliti kreatore prijedloga zakona jer su očito imali sluha za zaista tešku socijalnu situaciju u zemlji te nisu predložili snažno oporezivanje nekretnina. Visoki iznosi poreza dodatno bi opteretili dohotke građana i doveli do odljeva privatnog dohotka u državne financijske kanale, dalje od tekuće privatne potrošnje. A država nam je i ovako prevelika i recesija preduboka! No, iako se može pohvaliti relativno blago oporezivanje nekretnina, ipak se kreatorima ovog prijedloga mora uputiti nekoliko pitanja”, ističe Kesner-Škreb.
Zamjećuje pritom da u prezentaciji nisu predstavljene projekcije iznosa koji će ovaj porez donositi u lokalne proračune, niti troškovi provedbe za državnu administraciju.
“Prema prvim ocjenama, a na temelju onog što je izneseno u prezentaciji, čini se da će ubrana sredstva biti relativno skromna, a administrativni troškovi ubiranja, barem u prvoj godini, relativno visoki”, smatra Kesner-Škreb.
Objašnjava pritom da su zakonom predviđene brojne olakšice i umanjenja – za nekretnine koje služe za trajno i povremeno stanovanje, one u kojima se obavlja neka posebno navedena djelatnost. Navedeno je ukupno 25 vrsta nekretnina na koje se neće uopće plaćati porez, ili će se plaćati na umanjenu osnovicu, a tomu mu valja pridodati i građane za koje lokalna samouprava (umirovljenici, nezaposleni, branitelji ili osobe s invaliditetom) odluči da prema socijalnim programima neće plaćati porez na jednu nekretninu.
Kesner-Škreb naglašava kako veliki broj poreznih izuzeća uglavnom uvijek vodi do velike porezne evazije. “Porezni obveznici postaju vrlo maštoviti u traženju rješenja kako izbjeći ili smanjiti porezni teret i nalaze brojne legalne, a ponekad i ilegalne načine kako izigrati porezne vlasti”.
Upozorava i da određivanje porezne osnovice na temelju vrijednosnih izraza uvelike određuje administrativne troškove ubiranja poreza. “A oni će biti visoki, posebno u prvoj godini primjene”, upozorava.
Podsjeća kako Porezna uprava mora uspostaviti tzv. fiskalni registar u kojem će biti utvrđene vrijednosti svih nekretnina, a koji bi trebao biti gotov do kraja ožujka, što je izuzetno kratko vrijeme za tako veliki posao.
Napominjući kako je osnovni cilj uvođenja poreza na nekretnine smanjenje poreznog opterećenja cijene rada koji bi se trebao odvijati postupno u tri faze, Kesner-Škreb zamjećuje da su te tri faze vrlo nejasno definirane te da ni vremenski raspored njihova odvijanja nije jasan.
Što će se primjerice dešavati u drugoj fazi kada se spominje neodređena fraza “razvoj sustava oporezivanja nekretnina”, kada bi se ovim porezom prikupilo dovoljno sredstava da se ukine prirez porezu na dohodak, pita i iznosi podatak da je na područjima lokalnih jedinica 2011. prirezom prikupljeno oko jedne milijarde kuna, a komunalnom naknadom i porezom na kuće za odmor oko 2 milijarde kuna.
Ukidanje komunalne naknade i poreza na vikendice i njihova zamjena porezom na nekretnine donosi i određene neizvjesnosti u vezi prihoda proračuna jedinica lokalne samouprave, jer se tek mora procijeniti fiskalna vrijednost nekretnina, odrediti rasponi olakšica.
Prihod od poreza na neiskorištene nekretnine gradova i općina bit će prihod državnog proračuna, pa sve to ima financijske implikacije kako za lokalne, tako i za državni proračun već krajem 2013.
Porez na nekretnine plaćati će i svi gospodarstvenici uz određene olakšice po djelatnostima (80, 60, 40, 20 posto), a kako će tek trebati utvrditi fiskalnu vrijednost nekretnina, iznos koji će u 2013. morati platiti još je uvijek neizvjestan. Bilance poduzeća tako imaju još jednu nepoznanicu, a nepoznanice su neprijatelj investicija, upozorava Kesner-Škreb i dodaje kako su s neizvjesnošću suočena i lokalna komunalna poduzeća koja su se financirala prihodima od komunalne naknade.
Bilo bi bolje, smatra, i da se novi porez ne uvodi u sredini godine, već da se najavi unaprijed kako bi svi gospodarski subjekti mogli na vrijeme planirati svoje financije.
Podsjeća i kako su u Hrvatskoj već postojali porezi na nekorištene nekretnine, odnosno na neobrađeno obradivo poljoprivredno, neizgrađeno građevno zemljište i neiskorištene poduzetničke nekretnine koji su 2007. ukinuti odlukom Ustavnog suda u kojoj je uz ostalo bilo navedeno da vlasnike tih zemljišta “nije dopušteno prisiljavati na određeni način postupanja, odnosno činjenja”.
Sada se ponovo predlaže sličan porez kojim se “kažnjava” vlasnika nekretnine koji svoje vlasništvo ne koristi, pa je za očekivati da se slični prigovori kao prilikom ukidanja prethodna tri neustavna poreza koriste i sada.
Predlaže se porez koji donosi mnogo otvorenih pitanja. Za očekivati je da će Ministarstvo financija i Porezna uprava provesti kvalitetnu javnu raspravu nakon koje će zaista uzeti u obzir sve prednosti i nedostatke, saslušati argumente kako bi se moglo pažljivo i nepristrano dizajnirati porez koji će što je moguće bolje poštovati temeljna načela efikasnosti, pravednosti i jednostavnosti poreza, zaključuje Kesner-Škreb.
