Istraživači s Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Exeteru po prvi puta su otkrili mehanizam koji nas štiti od razvoja nekontroliranih i iracionalnih strahova.
Ljudski mozak se tijekom cijelog života mijenja. Tu nevjerojatnu sposobnost promjene i prilagodbe novonastalim uvjetima, stručnjaci nazivaju “plastičnost”. Između ostalog, upravo nas ta plastičnost štiti od razvoja mentalnih poremećaja, kao reakcije na stresni ili traumatski događaj.
Naime, istraživači su otkrili, da stresni događaji reprogramiraju određene receptore u emocionalnom centru mozga (amigdali), čime određuju kako će mozak reagirati na idući takav traumatski događaj. Ovaj mehanizam nam pomaže kontrolirati strah i ne razvijati pretjerane reakcije na slabe ili irelevantne okidače (primjerice, netko tko je bio svjedok prometne nesreće te nakon toga razvije nekontrolirani strah od automobila).
PAR 1 (proteazom aktivirani receptori) su receptori koji se nalaze na moždanim stanicama, neuronima, te im šalju “naredbe”, kojima pojačavaju ili smanjuju njihovu aktivnost. Prije traumatskog događaja, ti receptori u pravilu šalju naredbe neuronima u amigdali potičući njihovu aktivnost, tj. u ovom slučaju, stvaranje vidljivih emocija. No, nakon traume, isti ti receptori mijenjaju svoje djelovanje, naređujući neuronima da prestanu sa svojom aktivnošću i na taj način prestanu stvarati emocije. Istraživački tim je koristio miševe kod kojih su PAR1 receptori bili genetički deaktivirani te su otkrili da su životinje razvile patološki strah već pri odgovoru na slabe stimulanse.
“Otkriće da isti receptori mogu pobuditi neurone ili ih isključiti ovisno o prijašnjem stresnom i traumatskom iskustvu, dodaje sasvim novu dimenziju našem znanju o tome kako mozak funkcionira i kako se stvaraju emocije”, rekao je prof. Robert Pawlak, voditelj istraživanja s Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Exeteru te je dodao: “U planu su daljnja istraživanja kako bi otkrili jesu li navedeni mehanizmi, odnosno genetski poremećaji u razvoju PAR1 receptora, odgovorni za nastanak anksioznih poremećaja i depresije u ljudi. Preostaje nam puno posla, ali nas uzbuđuje činjenica da bi naša otkrića mogla postaviti temelj za nove terapijske mogućnosti.”
Članak o navedenom istraživanju je nedavno objavljen u jednom od najprestižnijih psihijatrijskih časopisa, Molecular Psychiatry.
