Da Hrvatska nema strategiju kako pomoći brojnim beskućnicima ne čudi kada znamo da Ministarstvu socijalne politike i mladih treba četiri mjeseca da sudionicima sastanka o beskućnicima pošalje – zapisnik.
Iako je jasno kako je najbolja strategija rješavanja problema povećanja broja beskućnika gospodarski razvoj, ali i zaštita ljudi od bankarske pohlepe i nehumanosti, Hrvatska bi trebala imati nacionalnu strategiju kojom će se obuhvatiti problemi ove populacije. Primjerice, Irska, s kojom se volimo uspoređivati, je Nacionalni plan implementacije strategije rješavanja problema beskućnika predstavila još 2009. Hrvatska takvu strategiju ili plan nema. Priznaje to i Ministarstvo socijalne politike i mladih.
– Na razini Republike Hrvatske ne postoji jedinstvena strategija vezana uz beskućnike – kažu u Ministarstvu. No, dodaju kako to ne znači da ne postoje mjere i aktivnosti kojima se utječe na problem beskućništva.
– Iako se često u javnosti pojam beskućnika i beskućništva veže uz područje socijalne skrbi, potrebno je istaknuti da su u rješavanje navedene problematike uključeni različiti resori – kažu u Ministarstvu. Zvonko Mlinar, voditelj prihvatilišta u Velikoj Kosnici, smatra kako je ovakav odgovor prebacivanje odgovornosti.
– Ministarstvo socijalne politike i mladih je odgovorno za provedbu Zakona o socijalnoj skrbi. Beskućnici su korisnici socijalne skrbi i kao takvi su u nadležnosti spomenutog ministarstva – kaže Mlinar. Dodaje kako je žalosno da u Hrvatskoj ne postoji strategija za borbu protiv siromaštva, iako se nalazimo u zemljama Europske unije s najvećim stopama rizika od siromaštva (više od 20 posto). Takvu strategiju, kaže, ima čak i Srbija.
Ne zna se ni broj beskućnika
Teško je donijeti strategiju za rješavanje problema beskućnika, ako ne znate ni približan broj ljudi bez domova. Ministarstvo tu činjenicu objašnjava pojmovnim određenjem pojma ‘beskućnik’, problemima kod metodologije prikupljanja i obrade podataka, ali, zanimljivo, i činjenice da određeni broj beskućnika nema prijavljeno prebivalište/boravište.
Zvonko Mlinar smatra kako je već kod pripreme novog Zakona o socijalnoj skrbi, koji je nova vlast donijela u ožujku 2012. godine, trebalo procijeniti broj beskućnika na temelju podataka centara za socijalnu skrb o primateljima pomoći za uzdržavanje i pomoći za podmirenje troškova stanovanja.
– Moguće je bar procijeniti broj tzv. beskućnika. To su u prvom redu primatelji pomoći za uzdržavanje koji su podnijeli zahtjev za pomoć za podmirenje troškova stanovanja, ali ga nisu ostvarili zbog veličina stana koji prelazi propisanu kvadraturu ili nemogućnosti pribavljanja ugovora o najmu – kaže Mlinar.
‘Ministarstvo prodaje maglu’
Prihvatilišta i prenoćišta za beskućnike u svom se djelovanju susreću s velikim problemima. Tijekom nedavnog posjeta Velikoj Kosnici doznali smo kako prihvatilište, unatoč tome što je najmodernije u Hrvatskoj, ne može pružiti odgovarajuću skrb odraslim psihičkim bolesnicima. U Ministarstvu kažu kako su od domova za psihički bolesne odrasle osobe, temeljem obavijesti prihvatilišta u Velikoj Kosnici, zatražili da postupe po rješenjima nadležnih centara za socijalnu skrb.
– Najlakše je citirati Zakon i prodavati maglu, ali nije lako poduzeti nešto i problem bar djelomično riješiti. Najmanje su krivi centri za socijalnu skrb; oni donose rješenje, ali ne mogu realizirati smještaj jer u domovima za psihički bolesne odrasle osobe nema mjesta. Ministarstvo je zabranilo prijem iznad projektiranog kapaciteta doma, vjerojatno smatrajući da je bolje da su ljudi na ulici nego u sobi u kojoj je jedan krevet više.
Mjesta ima i u privatnim domovima za psihički bolesne odrasle osobe, ali Ministarstvo ne dozvoljava smještaj iznad ugovorenog broja korisnika, iako je dom legalno osnovan kao javna ustanova. Nadalje, privatnicima se za psihički bolesnu osobu plaća 3.500,00 kn, dok je trošak u državnim domovima preko 5.000,00 kn U RH ima 30 domova za psihički bolesne odrasle osobe. U njih je iz prihvatilišta Crvenog križa , ‘intervencijom ministarstva’, u godinu dana smješten samo jedan korisnik. Ministarstvo je osnivač, financijer i vlasnik domova i nema što tražiti nego donijeti odluku da se korisnicima osigura smještaj. Neki korisnici prihvatilišta Crvenog križa koji bi trebali biti u odgovarajućem domu, kod nas su i po pet godina – kaže Mlinar.
Lokalna samouprava izbjegava obveze
Kakva su obaveze jedinica lokalne samouprave? U članku 22. Zakona o socijalnoj skrbi stoji da su veliki gradovi i sjedišta županija u proračunu dužni osigurati sredstva za prehranu u pučkim kuhinjama i prihvatilišta. No, članak 111. istog zakona kaže da su to dužni ‘sukladno financijskim mogućnostima’.
– U skladu s tim većina većih gradova (Zagreb, Split, Osijek, Varaždin, Pula, Karlovac…), ima prihvatilišta/prenoćišta za beskućnike, izdvaja proračunska sredstva za njih i/ili osigurava prostor za prihvatilište, odnosno financira druge oblike pomoći beskućnicima direktno ili posredno preko društava Crvenog križa ili udruga građana posvećenih ovom problemu – kažu u Ministarstvu. No, Mlinar je kritičan.
– Ministarstvo navodi dva članka koji su u koliziji. I umjesto da dadu tumačenje Zakona oni šute, a većina obveznika financiranja usluga prihvatilišta se ‘love’ za članak 111. Zakona i kažu ‘mi nemamo novaca – kaže. Dodaje kako je u RH 20 županijskih središta i Grad Zagreb, a da su veliki gradovi svi iznad 35.000 stanovnika.
– Nije istina da gradovi u kojima su osnovana prihvatilišta, osim Zagreba , Pule i Varaždina, osiguravaju sredstva za njihov rad. Oni ih sufinanciraju s oko 30% troškova, iako im je zakonska obaveza financiranja usluga privremenog smještaja u prihvatilište. Zakon je jasan. Umjesto da Ministarstvo brani ono što je propisalo i zahtijeva od obveznika financiranja poštivanje Zakona, ono medijima daje lažne podatke o stanju skrbi o beskućnicima – rekao je.
Očito je kako je praksa što se beskućnika tiče nešto sasvim drugo od teorije. Oni koji s beskućnicima svakodnevno rade su najbolje upućeni u problematiku. Nadajmo se kako će nadležni poslušati njihove vapaje. Jer, hrvatska je realnost da prihvatilišta i prenoćišta imaju sve više posla.
