Prijedlogom Zakona o registru birača, o kojem je Sabor raspravljao u prvom čitanju, bez biračkog je prava ostalo oko 17.000 ljudi. Toliko je ljudi u Hrvatskoj koji su u potpunosti lišeni poslovne sposobnosti, a u predloženom zakonu stoji »Osobe koje su do stupanja na snagu ovog Zakona pravomoćnim rješenjem nadležnog suda u potpunosti lišene poslovne sposobnosti, smatrat će se osobama kojima je oduzeto biračko pravo«. Među tih 17.000 ljudi mahom su mentalno bolesni ljudi ili ljudi s psihosocijalnim smetnjama, odnosno osobe s invaliditetom, a manjim dijelom ljudi kojima je poslovna sposobnost oduzeta zbog neke ovisnosti, piše Zadarski list.
Hrvatski propisi ne poznaju kategoriju oduzimanja biračkog prava, pa nije definiran niti postupak kojim bi se to pravo nekome oduzelo. Ustav navodi da »hrvatski državljani imaju opće i jednako biračko pravo s navršenih 18 godina u skladu sa zakonom«, a nigdje se kao uvjet za biračko pravo ne propisuje poslovna sposobnost. Poslovna sposobnost i njeno oduzimanje definirani su Obiteljskim zakonom, ali se u tom zakonu ta sposobnost ne dovodi u vezu s biračkim pravom. Usvoji li se zakon u predloženom obliku Hrvatska bi prekršila i Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom UN-a, jer svaka država potpisnica jamči tim osobama njihova politička prava i mogućnost njihova uživanja na ravnopravnoj osnovi s drugima.
Damjan Janjušević, predsjednik Udruge za samozastupanje koja promiče prava osoba s invaliditetom kojima je oduzeta poslovna sposobnost smatra da je zakonski prijedlog korak unazad u odnosu na postojeću praksu koja je bila loša.
– Prema sadašnjem zakonu ti ljudi teoretski imaju biračko pravo, samo ih nema u popisu birača i već se zbog toga vode dva postupka pred Ustavnim sudom. Novi prijedlog ide korak dalje i oduzima im biračko pravo iako je potpuno nejasno na temelju čega, kazao je Janjušević te dodaje da se ne samo ne zna kako se nekoga u sudskom postupku lišava biračkog prava, nego se i ne zna koji sud bi vodio postupak i kakav bi uopće bio postupak vraćanja biračkog prava.
– U prijedlogu stoji da se na ponovno stjecanje biračkog prava primjenjuju posebni propisi, ali takvih propisa kad je riječ o biračkom pravu nema, navodi Janjušević. Za njega i njegovu udrugu izjednačavanje u pravu glasa ima i simboličku važnost.- Riječ je o posljednjoj skupini ljudi bez prava glasa, a kad bi im se dalo pravo glasa onda im političari možda ne bi samo donosili darove nego bi, možda, na njih obratili pozornost i u svojim programima i djelovanju, zaključio je Janjušević.
Iz Ministarstva uprave, predlagača zakona, saznajemo da će se sporni članak 64. mijenjati, ne u smjeru potpune liberalizacije i davanja prava glasa svima bez poslovne sposobnosti nego metodom individualizacije. No, i ta metoda individualizacije može Hrvatsku dovesti u sukob kako sa spomenuton Konvencijom UN-a, tako i s vlastitim zakonodavstvom. Pitanje je radi li se u tom slučaju o diskriminaciji jer bi se propitivali samo ljudi s oduzetom poslovnom sposobnošću.
Individualizirani pristup provodi Španjolska i zbog toga ju je UN-ov Odbor koji nadgleda primjenu Konvencije ukorio. Zatražio je od španjolskih vlasti da promijene zakon koji dopušta uskratu prava glasa na temelju indvidualizirane sudske odluke i zatražio osiguranje prava glasa svim osobama s invaliditetom. U slučaju Španjolske taj je Odbor bio posebno zabrinut zbog uskrate prava glasa osobama s intelektualnim ili psihosocijalnim poteškoćama. Još je gore pred istim Odborom prošla Mađarska zbog koje je Odbor “vrlo zabrinut”, a ta se zabrinutost odnosi na zakonsku mogućnost da sudac oduzme pravo glasa osobama “ograničenih mentalnih sposobnosti”, a preporučeno je da se svima, bez obzira na stanje, omogući pravo glasa.
