Dolaze nam izbori. To znaju i mala djeca, baš kao što znaju da dolaze blagdani kad vide onog debelog bradatog koji okolo nosi Coca-Colu. Zar ne? Svima je to već poprilično jasno. I svima nam se već lagano – riga! Priznajte.
Ovo je možda jedan od rijetkih slučajeva kada sigurno mogu započeti temu u društvu, svom ili nekom tuđem, znajući da će se sa mnom svi složiti. Kada mogu reći kako mi se riga na pomisao što sve dolazi u narednim mjesecima. Jadranka je prije nekoliko godina iskakala iz pašteta, govorili su svi. Ove lokalne izbore to će biti malo decentnije, zamotano u celofan ispisan slovima “mi brinemo”, “nama je stalo” i “mi smo socijalno osjetljivi”, dakako. No, vuk i njegova dlaka ostaje ista, a političke parole i laži, ovaj su put nešto pomnije birane.
Sitne laže kojima se političari služe zapravo nisu ništa novo, međutim, kada se za iste i dozna one postaju prave poslastice za nas medije. Jedan je lokalni moćnik ovih dana, da ga ne imenujem, to ću napraviti u nekim narednim kolumnama, ostao šokiran kako će postojati možda jedan medij ili blog koji mu neće biti skloni na izborima. Ili, koji će negativno pisati o njemu, pa je napravio upravo ono što se u Zadru jako dobro radi – kupio ih i platio. I to ne svojim novcem, već novcem poreznih obveznika. Zašto? Zbog vukova i ovaca, naravno. No, ja zapravo o tome i nemam saznanja, službenih. Onih građanskih, dakako, imam. No, pravim se blesav i žmirim na oba oka. Ovaj put i službeno.
Zanimljivo mi je ovih dana gledati Kalmetu i Vrančića kako uokolo paradiraju zajedno, poput braće ili ljubavnika. Iskreno, u cijelom tom prizoru nedostaje samo poljubac ili zagrljaj, pa da dojam bude potpun. Pitam se samo do kada. Do kada će ova dva plava kandidata koja su jasno pokazala vlastite ambicije i pretenzije za gradonačelničko mjesto, šetati zajedno pokazujući prividnu slogu? Valjda dok se i službeno ne objave kandidature. No, uvijek ostaje mogućnost kako Kalmeta, a po tome je poznat, zapravo igra s figama u džepu. Kako će Vrančić reagirati kad shvati da je izigran – možda će poput još jednog lokalnog moćnika istupiti iz stranke i krenuti s vlastitom, nezavisnom listom.
Zadar. Tako lijep grad s tolikom hrpom… zapravo svega. Dakle, izbori dolaze, neminovno. Ostaje nam samo spremnost da pri ruci imamo dovoljan broj vrećica. Ne za skupljanje boca, to će doći nešto kasnije, već za riganje u iste. Samo, i tu smo u problemu – i vrećice koštaju.
No dobro, previše toga sam rekao u malo teksta a zapravo neke logične poveznice i nema. Zar je mora biti? Zašto si ja ne bi dozvolio privilegiju poput gore spomenutih aktera pa danas jedno a sutra drugo. Evo, danas blatim njega a sutra bi mogao Ivu Bilića. Ili možda Omerku Šarić, onako, čisto reda radi, što se kaže. Meni će se to zamjeriti, a njima?
Idem gledati Sulejmana. Draža mi je stvarnost u kojoj zbog krađe ili laganja ostaješ bez ruke ili glave. Puno draža.
