Nesuglasice i nesporazumi oko uvođenja zdravstvenog odgoja, posebice dijela o spolnosti, ne jenjavaju, a dvije suprotstavljene strane – Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, s jedne, te dio nevladinih udruga, s druge strane, i dalje se nepomirljivo drže svojih argumenata. Za idući četvrtak u Splitu i Zagrebu, ali i većini hrvatskih gradova, najavljeni su mirni prosvjedi kojima se zahtijeva pravo na izbor zdravstvenog odgoja. Prosvjetne vlasti im poručuju kako se po tom pitanju neodgovorno ponašaju i prema djeci, ali i prema njihovim roditeljima.
Nakon što je Split ovih dana oblijepljen plakatima plišanog medvjedića s tijelom konjića, iznad kojeg piše ‘Ovo nije moj medo’, a nezavisna građanska inicijativa mladih ‘Nepomireni’ putem Facebooka pozvala na mirni prosvjed na splitskoj Rivi te slične akcije protiv uvođenja zdravstvenog odgoja u škole najavile i diljem Hrvatske, jasno je da se strasti ne smiruju.
‘Nepomireni’ time, zapravo, samo nastavljaju ono što Udruga Glas roditelja za djecu (GROZD), ali i druge udruge, već izvjesno vrijeme radi. Uz priznanje kako se im velik dio programa zdravstvenog odgoja, poput pravilne prehrane, higijene, prevencije ovisnosti i prevencije nasilja, ‘nije upitan’, smeta im dio koji govori o spolnosti.
Po njima, radi se ‘o ulasku homoseksualne propagande u škole’, što zaključuju iz ‘sadržaja u preporučenoj literaturi’, te još i navode kako se ‘učenike podučava da, bez obzira na svoj spol, mogu odabrati da su nekog drugog ‘roda”. Napominju kako ‘program nije moralno neutralan, niti lišen svjetonazora, kako to tvrde u ministarstvu’.
Roditeljima mogućnost izbora
Inicijativa ‘Nepomireni’ u svom pozivu na prosvjed navodi i kako ‘populistički priručnici ne mogu biti nastavna literatura’. ‘Roditelji koji žele da im dijete u petom razredu osnovne škole bude poticano na masturbiranje ili u prvom razredu srednje škole bude vješto u navlačenju kondoma na tikvasto povrće neka izaberu trenutno nametnuti program zdravstvenog odgoja, a roditelji koji to ne žele – neka imaju izbora’, navode.
Vinko Filipović, ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje, odgovara im kako ‘škola nije imala, niti će imati funkciju ideološke i svjetonazorske indoktrinacije bilo koje vrste’, te im poručuje kako ‘zdravstvenim odgojem njihova djeca ništa loše neće naučiti, nego dobiti relevantne informacije’.
‘Naprosto se treba služiti činjenicama, a udruge se služe nečim drugim i doista se nadam da će građani to prepoznati. Ne želim ulaziti u motive, ali mislim da je to neodgovorno prema djeci, a u konačnici i prema roditeljima’, smatra Filipović.
Odbacuje tvrdnje da se radi o ‘uvođenju homoseksualne propagande’, odnosno dovođenju u pitanje roda i spola, te naglašava kako takve stvari u kurikulumu zdravstvenog odgoja jednostavno – ne stoje. Napominje kako su ‘iz 40 priručnika koji su ponuđeni kao moguća i preporučena literatura za učitelje i nastavnike pojedine udruge izvadile određene citate autora koji su možda nešto liberalnijih stajališta’. Tvrdi i da time ‘udruge svjesno manipuliraju i podmeću’.
‘Služe se izvlačenjem citata iz preporučene literature za učitelje i nastavnike. Naglašavam: preporučene, ali i ne i obvezne. Čak i kad bi bila obvezna za učitelje i nastavnike, a što u ovom slučaju nije, sadržaji te literature nisu obvezni za učenike. Za njih je obvezno ono što se nalazi u kurikulumu zdravstvenog odgoja’, ukazuje Filipović.
Baš kao i ministar Željko Jovanović nedavno, tako i Vinko Filipović upozorava na podatke dobivene istraživanjima po kojima su maloljetničke trudnoće i spolno prenosive bolesti u porastu, baš kao i nasilje među mladima, u školi, na ulici i u obitelji. Sve to dokaz je potrebe promjena i u odgoju i obrazovanju, napominju.
Za zdravije životne navike
‘Dali smo stručnjacima u zadatak da izrade program koji će se izvoditi u svim razredima osnovne i srednje škole, a sa ciljem da djeca i mladi usvoje zdravije životne navike, sačuvaju mentalno zdravlje, da preveniraju spolne bolesti, da spriječimo vršnjačko nasilje, objasnimo spolnu i rodnu ravnopravnost, te cijeli niz problema vezanih uz ovisnost, riječju da budu fizički i mentalno zdravija’, pojasnili su nedavno, u Ministarstvu obrazovanja, razloge uvođenja zdravstvenog odgoja u škole.
‘Činjenica je da u Hrvatskoj imamo ozbiljnih problema s visokim postotkom djevojaka i mladića s određenim vrstama spolno prenosivih bolesti, a jedno istraživanje pokazalo je prije nekoliko godina da oko sedam posto brucošica ima klamidiju. Pojava neželjenih trudnoća ponekad je prisutna, na žalost, i u osnovnoj školi, dok je u srednjoj školi taj problem vrlo često prisutan. Zdravstveni odgoj upravo je htio ponuditi dodatne sadržaje kojim bi djeca u školi stekli informaciju na temelju koje bi se znali odgovorno ponašati u nekim životnim situacijama’, navodi razloge za potrebu o(p)stanka u školama Filipović.
Na kraju ponavlja kako ‘kurikulum zdravstvenog odgoja nema cilj niti ideološki, niti svjetonazorski usmjeravati učenike, a najmanje ih odgajati u tom pogledu’, te poziva udruge da ‘ne manipuliraju nedovoljnom informiranošću roditelja’.
Roditelje podsjeća kako je zdravstveni odgoj, zapravo, dio određenih predmeta, poput prirode i društva u nižim razredima, prirode, biologije, tjelesne i zdravstvene kulture te onima koji ne žele da njihova djeca slušaju te sadržaje jasno poručuje: ‘Nepohađanje nastave zdravstvenog odgoja isto je kao i nepohađanje nastave bilo kojeg drugog predmeta’.
