Grad Biograd na Moru, ogranak Matice hrvatske Zadar i Sveučilište u Zadru u biogradskom hotelu Adria organizirali su impozantni znanstveni skup pod nazivom “Glagoljica u biogradskom kraju” na kojem je predavalo čak 17 predavača. Poslije ovog znanstvenog skupa koji je ponudio niz novih spoznaja, Biograd je na putu da postane svojevrsni stup glagoljice i glagoljaštva u Republici Hrvatskoj.
Kroz povijest
– Priređivanje znanstvenog skupa rezultat je spoznaje Grada Biograda da je gospodarski i svaki drugi razvitak nemoguć bez utvrđivanja kulturne povijesti ovog našeg kraja, jer tako jedno s drugim čini onaj trenutak koji pokreće, odnosno stvara. Osim toga, tek od temelja priređena prošlost, povijest, postaje putokaz svaranja budućnosti, u uvodnom slovu rekao je glavni inicijator i organizator skupa prof. Božo Došen, dopredsjednik zadarske Matice hrvatske.
Dodaje kako će znanstveni skup sigurno još više, dakako u jednom dijelu obogatiti takva nastojanja i tu spoznaju vodećih ljudi Biograda i šire.
– Biograd se prvi put spominje sredinom 10. stoljeća u dijelu Konstantina Porfirogeneta ‘O upravljanju carstvu’, ali prema prapovijesnim te antičkim ostacima, a koji se čuvaju u Arheološkoj zbirci Zavičajnog muzeja u Biogradu, očito je da je naselje postojalo znantno prije. Tijekom svoje povijesti Biograd je bio stiješnjen između mletačke vlasti, priznavao ju je, a Mlečani su ga razorili, naglasio je Došen.
Početkom 11. stoljeća Biograd je prijestolni hrvatski grad, nad njim se izmjenjivala vlast hrvatsko-ugarskih kraljeva i Mlečana. Poslije je bio u posjedu bribirskih knezova Šubića, cetinskih knezova Nelipića i vranskih templara dok je u vrijeme Petra Krešimira IV. doživio najveći procvat.
– Već od 9. stoljeća u Hrvatskoj se bilježi jedinstvena pojava u cijelome rimokatoličkom svijetu, rimokatolička liturgija na narodnom jeziku s posebnim glagoljskim pismom. Na taj način znatno se učvrstilo hrvatsko nacionalno biće, u uvodnom slovu je rekao zadarski nadbiskup mons. Želimir Puljić.
Ćiril je Slavenima poklonio svoj dragocjeni dar: pismo, književni jezik i orječja (tekstove). Glagoljica je staroslavensko pismo nastalo u 9. stoljeću koje se u hrvatskim krajevima zadržalo sve do 19. stoljeća.
– Unatoč raznim nesuglasicama i protivljenjima, Sveta Stolica odobrila je uporabu narodnog jezika u liturgiji tako da su sve do Drugog vatikanskog koncila (1962. – 1965.) Hrvati bili jedini rimokatolički narod koji nije morao za liturgijski jezik koristiti latinski. Bili smo privilegirani narod, naglasio je Puljić, novi predsjednik Hrvatske biskupske konferencije.
Riječ Božja i služba Božja tako je gotovo na cijelome hrvatskome prostoru, odnosno gdje god su Hrvati živjeli, bila puku razumljiva, te je Božji narod u njoj, s punom sviješću, sudjelovao, tom se riječju hranio i tim se pismom kulturno uzdizao.
Pismo svetih knjiga
– Glagoljica je dragocjena posuda koja je čuvala sve odlike hrvatskoga jezika kako se razvijao od Bašćanske ploče do prve tiskane hrvatske knjige, Glagoljskog misala iz 1483. godine, zaključio je nadbiskup Puljić nakon što je poručio da se ne zaboravi važnost i dimenzija onoga što glagoljica donosi.
Voditelji znanstvenog skupa su bili dr. Josip Lisac, redoviti profesor dijalektologije i povijesti hrvatskoga jezika na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zadru, i Draženko Samardžić, ravnatelj biogradskog Zavičajnog muzeja. Sudionike znanstvenog skupa i goste biranim riječima je pozdravio Božidar Šimunić, predsjednik Matice hrvatske Zadar.
– Glagoljaši su dali snažan doprinos duhovnom i kulturnom razvitku Hrvata. Glagoljica je pismo svetih knjiga: homilijara, lekcionara, misala i brevijara, ali i književno-umjetničkih tekstova, pjesama, legenda, romana i pravnih spisa, kazao je Šimunić.
Pjesnikinja Rada Vrančić iz Tkona na otoku Pašmanu inspirirana oslobađajućim presudama hrvatskim generalima Gotovini i Markaču pročitala je svoju novu domoljubnu pjesmu “Raduj se majko domovino”. Mladi tamburaši Glazbene škole koja već dugi niz godina uspješno djeluje u sklopu Osnovne škole Biograd, izveli su prigodni program.