Iako sam samo jednom, nogom zakoračio u jednu od zgrada Sveučilišta u Zadru, nikad nisam razmišljao da je za to postojao razlog. Barem ne do prije kojeg dana, kada se u javnosti zakotrljala cijela afera homofobnih izjava profesora Poljakovića. Izjavio je tada, za vas koji ste cijepljeni od cijelog događaja, kako je homoseksualnost – bolest. Znao je čovjek da će na žulj stati cijelom pederskom lobiju pa je odmah dodao kako se ne boji zatvora, pokazujući da i u njegovoj zatucanoj glavi postoji zrno soli. Istina, možda je Tuzlanska pa je nešto manje slana, ali, ipak je prisutna.
No, nije me fascinirala cijela fama oko njegovih izjava. Fasciniralo me sve što je uslijedilo nakon istih. Pa, krenut ću kronološki.
Kada sam prije tri dana napisao kako Studentski zbor podržava homofobne izjave spomenutog profesora, neki su se članovi navedenog Zbora tada osjetili prozvanim. I to u tolikoj mjeri da su negdje oko ponoći pokušali pozivima, očigledno, utjecati na slobodu medija, no – bezuspješno. Sam se predsjednik Zbora tada obrušio na mene, doduše, samo u komentarima, jer – bilo je teško pronaći moj email i službeno odraditi komunikaciju. Ah, da, zaboravio sam. Isti ima toliku ingerenciju na svojoj funkciji poput mog pokojnog djeda u upravi Agrokora, najmanje.
Dakle, gospodine predsjedniče Zbora, Gorane Vukoviću – Antena Zadar objavila je isključivo točne i provjerene informacije, koje u tom trenutku a vjerujem i sada, vama ne idu na ruku. No, tako je to kada vršite bilo kakvu dužnost, bilo u mladeži HDZ-a ili Studentskom vijeću. Gadna je stvar ta sloboda, ma koliko bila dobra zajebana je do kraja. No, ja svoju funkciju obavljam svjesno i savjesno, a vi? Možete li reći da ste na poziciji kojoj jeste s razlogom ili samo igrom slučaja? Volio bi čuti odgovor, a vjerujem i čitatelji. Ali, ne samo oni – već i cijela studentska javnost ali i vaše kolege.
Jer, situacija se kotrlja dalje. Nije prestala vašim dopisom kojeg ste uputili ostalim medijima na zadarskom području a nama niste. No, prevarili ste se. Ne time, već u činjenici da je naš tekst i informacije, kao i reakcije svih studenata koji su nam se obratili, prenijeli 24sata, Jutarnji list, Večernji list, pa i portal Net.hr i Tportal.hr. Dakle, pokazalo ste kako ste upravo vi taj koji ne zna kako se radi. Ili vrši funkcija, kako vam drago.
No, stavit ću na stranu svu nervozu koju sam sakupio u želudcu pišući o vama. Bar na trenutak. Iskoristio bi priliku i javno vas upitao – da je profesor Poljaković tada govorio o Židovima, bili onda bio sankcioniran? Pa naravno da bi! Sa Židovima se nitko ne zajebava, ali s pederima, očigledno – može.
Ne poznajem ustrojstvo vašeg Zbora, no dovoljno poznajem razmišljanje javnosti koja se zgrozila nad činjenicom da u 2012. godini, u vrijeme kad i Facebook i internet ima svaki klinac u osnovnoj školi, vi koji ste uzorni pripadnici akademske zajednice, na uglednom Sveučilištu, pod kapom još uglednijeg rektorata – vama treba više od 24 sata da reagirate na izjave profesora. Jednu stvar morate znati – svijet ne staje na neradni dan, ljudi se ne isključe iz svakodnevice, već se život nastavlja. U svom punom jeku. I jadu, u nekim slučajevima.
Sjećam se kad je prije koju godinu Vedrana Rudan, tada na Novoj TV, izjavila kako je dim iznad Auschwitza vječni dim, a dim iznad Gaze pizdin dim. Bila je sankcionirana dok još nije došla ni do porte televizijske kuće. Zašto? Pa dirnula se u Židove, a oni svoje čuvaju, i to jako dobro.
Dakle, zaključit ću samo jednu stvar – pederi, kad budete vrijedili kao Židovi, tad vas neće moći gaziti. A do tada… Možda bi trebalo pitati Sveučilište, predsjednika Zbora ili nekolicinu studenata koji u strahu za svoju ocjenu brane profesora. Koji je, usputno, svoje izjave dan nakon predavanja ponovio i na nacionalnoj televiziji. E pa evala!
P.S. Za one cijepljene s početka kolumne, više o cijeloj temi možete pratiti na ovoj poveznici.
