Kad puno sjedimo, naši mišići oslabe. Slično je i s očima – ako ih ne vježbamo, s vremenom ćemo slabije vidjeti. Mnogi će se na ovu tvrdnju nasmijati i reći kako nam vid slabi baš zato što previše upotrebljavamo oči.
Takvo razmišljanje je pogrešno iako djeluje logično. Oči nam slabe uglavnom zbog načina života kakav u zapadnoj kulturi prevladava od kraja devetnaestog stoljeća: sve više pozornosti obraćamo detaljima koji se nalaze u našoj neposrednoj blizini, dok sve manje gledamo širu sliku (okolinu detalja). Periferni vid koristimo vrlo rijetko. Dakle, jedan aspekt vida nam je preopterećen, ostali kržljaju. Primjerice, kad radimo na računalu, koristimo tek 35% vizualnih funkcija.
Da ne bi krivo shvatili, naočale svakako pomažu. Međutim, kad dobijemo bilo kakvo pomagalo, skloni smo se ulijeniti odnosno prestajemo raditi ono što pomagalo može učiniti umjesto nas, pa se i oči na taj način s vremenom ulijene. Svatko bi se trebao savjetovati sa svojim oftalmologom jer puno toga ovisi o individualnoj dijagnozi, no za većinu ljudi vrijedi savjet: nosite naočale, ali ne baš cijeli dan i k tome vježbajte oči.
Načelo koje se koristi u vježbama očiju je holističko, što znači da oči ne promatramo kao organ odvojen od tijela. Kad ove vježbe slikovito uspoređujemo s vježbanjem tijela, kažemo da su mješavina meditacije ili joge s gimnastikom, dakle kombinacija opuštanja i naprezanja. Začetnik koncepta bio je oftalmolog dr. William H. Bates (živio je krajem 19. i početkom 20. stoljeća). Današnje vježbe uvelike se razlikuju od Batesovih, zahvaljujući novim saznanjima i unapređenjima.
Vježbe odlikuju tri elementa: relaksacija, snaga i fleksibilnost. Budete li ustrajno vježbali, uočit ćete da ste smanjili napetost, poboljšali periferni vid, ojačali slabije oko, dobili oštriji i brži vid te brži i fleksibilniji pogled, lakše i brže prelazite s promatranja bliskih na udaljene objekte, podjednako dobro gledate s oba oka te uočavate sve sitnije detalje promatranih objekata.
Vježbi je puno, pa ovdje opisujemo nekoliko osnovnih. Prije vježbanja dobro bi bilo opustiti mišiće lica, vrata i ramena (prisjetite se klasičnih vježbi s tjelesnog odgoja), a možete čak i odraditi neki oblik meditacije.
Dlaniranje očiju: ispružite prste i trljajte dlanove jedan o drugi, kako biste ih zagrijali (zagrijte tako i prste) – zamislite sunce među rukama. Okrenite dlanove i ispružene prste prema gore te ih ukrstite kao da ste napisali slovo X, pa pokrijte oči tako da lijevi dlan prekriva lijevo, a desni desno oko. Polako dišite, vizualizirajte potpunu tamu ili izgovarajte afirmacije o dobrom vidu ili bilo čemu lijepom. Nakon dlaniranja nastavite masažom određenih točaka lica u blizini očiju kako pokazuje donji video. Sve vježbe i masaže koje navodimo u članku treba ponoviti 8-15 puta, ujutro i navečer. Udišite i izdišite kroz nos, jer ćete se tako dodatno opustiti, usporiti ritam disanja i unijeti više kisika u tijelo).
Nastavite tako što ćete očima gledati ukrug (gore–desno-dolje-lijevo tj. u smjeru kazaljki na satu). Ponovite i u suprotnom smjeru. Nakon krugova očima napravite osmice, također prvo u jednom pa u drugom smjeru. Zatim vježbajte izmjenu fokusa s udaljenih na bliske objekte i obrnuto: ispružite kažiprste vodoravno na dvadesetak cm udaljenosti od očiju, i to u visini očiju. Razmaknite ih nekoliko cm i gledajte najprije u prste, a zatim pogled usmjerite ravno kroz prste, sve do zida sobe. Kad gledate prema zidu, činit će vam se da je između očiju mala ‘hrenovka’, koja nestaje kad gledate u prste ispred sebe. Gledajte tako naizmjence prste i zid, dok se ‘hrenovka’ pojavljuje i nestaje.
