Skorim slanjem prijedloga Zakona o poljoprivrednom zemljištu na Markov trg, prvo pred Vladu, a onda i u saborsku proceduru, sve su glasnija upozorenja poljoprivrednih proizvođača i njihovih udruga da o tom zakonskom aktu nisu dali svoju konačnu riječ. Ključne novosti zakonskog prijedloga mogle su se doznati iz medija, a upravo je i ta činjenica uznemirila poljoprivrednike jer primjedbi je još mnogo.
Ključna je zamjerka poljoprivrednika, uz opasku da su provedene ‘samo’ četiri javne rasprave o zakonu, činjenica da se novim Zakonom o poljoprivrednom zemljištu ne predviđa mogućnost prodaje državne zemlje. Predviđen je dugogodišnji zakup, čak na 50 godina, nakon čega zemljište ostaje državno, a prioritet će na natječaju imati tvrtke i obiteljska gospodarstva koja se bave poljoprivredom.
Sporan im je i gospodarski program, odnosno ‘poslovni plan’, za koji smatraju da će donijeti uvjete koji će biti komplicirani domaćim proizvođačima, iako predlagatelji tvrde kako će biti ‘prilagođen i pojednostavljen’ i da će u njihovom popunjavanju pomagati ‘stručne institucije’.
Nejasna im je i uloga Agencije za poljoprivredno zemljište za koju smatraju kako nije neophodna za posredovanje u procesu raspolaganja zemljom, bilo davanjem u najam ili prodajom, kad su privatni vlasnici u pitanju.
‘Agencija za poljoprivredno zemljište ne može prodavati cjelokupno zemljište. Predlagali smo da ljudi međusobno trguju zemljištem, a kao opciju da to može raditi i agencija. Protivimo se i zaustavljanju prodaje poljoprivrednog zemljišta jer su time pojedini građani dobili povlaštena prava – imali su pravo kupiti zemlju, a drugi to pravo ubuduće neće imati. Zahtijevali smo da se ne ukida pravo na prodaju zemljišta, nego da se zakonom ograniči maksimum, a obiteljska gospodarstva dobiju prioritet u odnosu na tvrtke’, taksativno je naveo Matija Brlošić, predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore (HPK).
Upravo je i HPK sudjelovala u radnim tijelima koja su dobila zadatak pripremiti novi zakon, pa su već na prvoj javnoj raspravi, prije tri mjeseca u Osijeku, dali i konkretne prijedloge za koje su vjerovali da će biti uvršteni u zakon prije njegovog slanja u proceduru. I proizvođači, prije svih oni okupljeni u Zajednicu udruga seljaka Slavonije i Baranje, i tada, ali i danas puni su kritika.
‘Ne možemo i nećemo biti zadovoljni Zakonom o poljoprivrednom zemljištu jer su u drugi plan stavljena obiteljska poljoprivredna gospodarstva ili obrt u poljoprivredi po novome. Ako seljak nema zemljište, a očito ga sada nema ni približno dovoljno i nema ni izgleda da će ga u budućnosti i imati, smatram da smo uskraćeni. Bez zemljišta u privatnom vlasništvu nema razvoja obiteljskog gospodarstva, a nema ni razvoja poljoprivredne proizvodnje’, smatra Antun Laslo, predsjednik Zajednice.
Podsjeća i kako je ‘prije 1945. svaka busa u Hrvatskoj imala svog vlasnika’, ali i napominje kako je ‘sad vlasnik država koja se pokazala kao najgori gospodar, ne samo u sustavu poljoprivrede, nego i u drugim granama’. Svoje će snage usmjeriti i na zastupnike, ali i na javno djelovanje kako bi se u posljednji tren zakonske stavke promijenile.
‘Nismo još rekli konačnu riječ’
Matiju Brlošića pomalo je iznenadilo medijsko predstavljanje Zakona o poljoprivrednom zemljištu, jer je ‘postojao dogovor da će se pred usvajanje konačne verzije povjerenstvo za izradu zakona biti upoznato s konačnom verzijom’.
‘Nismo imali posljednju sjednicu povjerenstva i puno toga ne znamo je li se u zakonskom prijedlogu promijenilo. Ako to bude išlo u proceduru mimo nas, HPK će povući svog člana iz povjerenstva i u tome nećemo sudjelovati’, najavljuje Brlošić.
Pomoćnica ministra Vesna Gantner ipak ga je, nakon predstavljanja zakona u novinama, uvjeravala kako će uskoro uslijediti posljednji sastanak povjerenstva na kojem će, prije slanja pred Vladu i u Sabor, biti predstavljen konačan nacrt zakona.
‘Ne želimo da stranac bude vlasnik poljoprivrednog zemljišta u Hrvatskoj. Iako ćemo ulaskom u EU imati moratorij od sedam godina, bolje je zemlju pustiti u prodaju prije. Bolje da je kupi domaći čovjek i poljoprivrednik, a ne nekakav bogati stranac kojem će naši ljudi biti kmetovi. Očito da ova vlast, što je i dokazano, nema razumijevanja za poljoprivrednu proizvodnju jer žele na bilo koji način izigrati seljaka’, upozorava Laslo.
Konstatira i kako ‘seljak ne može opstati ni postojati bez zemlje’, pa to pravda činjenicom da se poljoprivrednik ‘nigdje ne može zadužiti ako nema svoju imovinu’. ‘Imovina je upravo poljoprivredno zemljište koja jamči da će netko kroz vlasništvo i proizvodnju vratiti sve one kredite koje namjerava uzeti. Ne može se kravu, konja, svinjče ili bilo koje živo biće staviti na hipoteku, nego nekretnine, a to su kuća i zemlja’, navodi Laslo.
Svjestan je, na kraju, da je za razvoj poljoprivrede i konkurentnost s kolegama iz europskih zemalja koje nisu bile u socijalizmu hrvatskom poljoprivredniku nužna zemlja kako bi bio ravnopravan na surovom europskom tržištu. ‘S današnjim prosjekom, koji iznosi manje od pet hektara po domaćinstvu, u tome neće uspjeti’, zaključuje Antun Laslo.
