Posljednjih se godina u Hrvatskoj i Europi javljaju bolesti za koje smo mislili da smo ih se riješili, ali i nove koje nismo očekivali, poput groznica denge, chikungunye i zapadnog Nila rekao je u petak na simpoziju o virusu zapadnog Nila prim. dr. sc. Krunoslav Capak, dr. med. voditelj Službe za ekologiju Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ).
Godinama smo studentima govorili da su komarci samo molestanti, napasnici, pa smo zaboravili da mogu biti i prijenosnici opasnih bolesti. Naša legislativa koja regulira suzbijanje komaraca je dobra, dobili smo čak i pohvale za nju, međutim, neke mjere u posljednje se vrijeme u praksi ne provode jednako dobro, upozorio je u uvodnom govoru Capak.
Nove bolesti postaju autohtone
Prof. dr. sc. Ira Gjenero-Margan, epidemiologinja, voditeljica Službe za epidemiologiju zaraznih bolesti, HZJZ-a, istaknula je da su posljednjih godina u Europi zabilježene bolesti koje tu nikada prije nisu bile prisutne, ali i neke koje su nekada davno bile, a uspješno su iskorijenjene.
‘U srpnju 2007. u dva sela u provinciji Ravena u Italiji nekoliko stanovnika dolazi u lokalnu bolnicu sa simptomima temperature, glavobolje, slabosti osipa i atralgija; broj oboljelih se povećava da bi ukupno na kraju bilo 197 bolesnih, dakle bila je to velika epidemija, a jedan bolesnik je i umro’, podsjetila je na kronologiju pojave chikungunye u Europi prof. Gjenero-Margan.
Ona je i prije postojala u Europi, ali kao uvezena, a ne autohtona. Ta bolest čiji naziv u prijevodu znači ‘onaj koji se savija’ od bolova zbog atralgija, odnosno bolova u zglobovima, prisutna je u Africi, jugoistočnoj Aziji, Indijskom potkontinentu, i otočju Indijskog oceana. Uzročnik je chikungunya virus, a prenosi ga komarac Aedes aegypti, što je bilo iznenađenje jer smo mislili da se on neće pojaviti u Europi. No invazivni se komarac u posljednje vrijeme udomaćio na cijelom Mediteranu, u cijeloj Italiji, a nažalost i u našem priobalju. Pokazalo se da u epidemijom zahvaćenoj regiji u Italiji nisu bile provedene potrebne mjere dezinsekcije.
30. rujna 2010. u Podobučju na Pelješcu chikungunyom je zaražen jedan Nijemac, a bolest je i kod nas postala autohtona. Ispitivanja na terenu utvrdila su da je u tom kraju čak 60 posto ljudi bilo prokuženo te da ono nije bilo obuhvaćeno dezinsekcijom.
U isto vrijeme u Hrvatskoj se počinje javljati i virus zapadnog Nila, a neprekidno se uvozi i malarija koja ima jako visok mortalitet. Posljednji autohtoni slučaj malarije u Hrvatskoj je zabilježen 1945. Svojevremeno je zahvaćala čak 80 posto našeg teritorija. Ona je eradicirana i u Turskoj i Grčkoj, međutim, posljednjih godina ondje je zabilježeno više novih autohtonih slučajeva.
Zajedničko svim ovim epidemijama jest to da je izostalo suzbijanje komaraca. Zbog velike pokretljivosti ljudi, ali i komaraca u Europi imamo neprekidan unos infekcija. Stoga je vrlo važno djelovati preventivno – otkrivati infekcije, surađivati s veterinarima, educirati ljude i prevenirati bolest suzbijanjem komaraca osobno i dezinsekcijom, naglasila je epidemiologinja.
U Slavoniji samo veliki gradovi provode dezinsekciju
Prof. dr. sc. Enrih Merdić s Odjela za biologiju Sveučilišta Juraj Strossmayer u Osijeku objasnio je da su komarci vektori za prijenos zoonoza i virusa. Iako se mužjaci znaju hraniti nektarom, puno bolja hrana im je krv koja im omogućuje da kroz 15 dana stvore jajašca. Sišu je kroz rilce, a svrab izazivaju antikoagulansi protiv zgrušavanja krvi koje ispuštaju u naše tijelo.
Glavni rezervoar virusa zapadnog Nila su ptice, koje se sele na velike udaljenosti. Patogen se razmjenjuje između njih i komaraca dok su druge životinje, poput konja, ali i ljudi tek slučajni domaćini. Nisu svi komarci opasni, mnogi obolijevaju i sami te ugibaju. No 30-ak vrsta u svijetu ne obolijeva, a četiri od njih žive u Hrvatskoj. Najčešći prijenosnik kod nas je domaći komarac Culex pipiens, a ima veliki vektor širenja. Istraživanja u sjevernoj Italiji pokazala su da bi se virus mogao prenositi čak i s generacije na generaciju komaraca ako temperature nisu previše niske.
Najveća epidemija virusa zapadnog Nila u Europi zabilježena je 1996. u Rumunjskoj kada su potvrđena 393 pacijenta od kojih je 17 starijih od 50 godina umrlo.
Prof. Merdić je upozorio da je veliki problem to što su u istočnoj Slavoniji samo veliki gradovi, poput Osijeka ili Vukovara, koliko toliko zaštićeni dok u ostalim krajevima nije organizirano gotovo nikakvo suzbijanje.
Najugroženiji dijelovi su Slavonija i Istra
Prof. dr. sc. Ljubo Barbić, dr. vet. med. s Veterinarskog fakulteta u Zagrebu objasnio je da je proširenost infekcije među životinjama, osobito konjima, dobar indikator rizika kod ljudi. Prema istraživanjima na konjima najugroženija područja u Hrvatskoj su Slavonija i Istra gdje je u više navrata utvrđeno da ih je više od tri posto bilo pozitivno. 2010. oko 3,5 posto životinja bilo je pozitivno u osam županija. Virus zapadnog Nila prisutan je u Hrvatskoj najmanje tri godine na području najmanje devet županija. Hrvatska je samo dio endemijskog područja, a u našu zemlju virus uglavnom stiže iz sjeverne Italije, Mađarske i iz Srbije.
S globalnim zatopljenjem, koje nećemo uspjeti riješiti, možemo očekivati da će se sezone epidemija groznice zapadnog Nila ponavljati i narednih godina. Stoga je važno pripremiti se, upozorio je prof. Barbić.
Zapadni Nil se proširio na cijeli svijet
Iva Pem Novosel, dr. med. epidemiologinja Službe za epidemiologiju zaraznih bolesti, HZJZ-a rekla je da je virus prvi put izoliran 1937. u Ugandi kod jedne febrilne žene. 1951. zabilježena je epidemija u Izraelu, 1990-ih proširio se u Francusku, a 1999. registrirana je i prva epidemija na zapadnoj hemisferi u SAD-u. Do danas virus se proširio po cijeloj Zemlji od Australije do Rusije i Kanade. Najveće epidemije u SAD-u, koji je cijeli zahvaćen virusom, bile su 2007. i 1012. U toj zemlji ove je godine do danas oboljelo 4.250 ljudi, a umrlo je 168, najviše u Teksasu. U Europi su najugroženije mediteranske zemlje, ali i Rumunjska, Ukrajina i Rusija. Prva urbana epidemija u Europi bila je ona 1996. u Bukureštu.
U rujnu ove godine zabilježeni su prvi slučajevi u Srbiji gdje su oboljele 44 osobe, a umrlo je šest. Kod nas je prvi slučaj registriran 6. rujna u Slavonskom Brodu, a 10. rujna imali smo i prva tri autohtona slučaja. Budući da ne postoji cjepivo, jedine mjere koje se mogu poduzeti su preventivne – zaštitne mreže, insekticidi i repelenti. Sezona traje od šestog do devetog mjeseca, kada prirodno provodimo vrijeme na otvorenom, pa je tada posebno potrebno voditi računa o zaštiti, rekla je dr. Novosel.
