Austrijski ORF je u nedjelju, 21. listopada,, emitirao jednosatni dokumentarni film o Hrvatskoj, nazvan ‘Sumrak heroja’, a u okviru svoje serije dokumentaraca pod nazivom ‘Balkan Express’. Tportal.hr je pogledao zanimljivi dokumentarno-žurnalistički prikaz hrvatske povijesti od smrti Franje Tuđmana do danas.
Iako se u Hrvatskoj često zauzima stav kako je ova država početak i kraj svega relevantnog u svijetu, te da ostalih sedam milijardi ljudi (u odnosu na četiri milijuna stanovnika Hrvatske) baš i nisu važni, redovito se prati što taj nevažni svijet misli, piše i govori o Hrvatskoj, kada je se naravno uopće sjeti. Nedavno je tako Bob Dylan ispao persona non grata zbog nezgrapnih izjava o Srbima i Hrvatima, a takve reakcije ne otkrivaju ništa drugo nego napadan provincijalizam koji očekuje da o nama svi misle sve najbolje, baš kao mi o sebi, bez obzira je li to utemeljeno u stvarnosti ili nacionalnim mitovima.
Sjajan jednosatni dokumentarac o Hrvatskoj od 1999. do danas, koji je prije par dana emitirao ORF, bavi se baš razlučivanje stvarnosti od mitova, s odgovarajućim naslovom ‘Sumrak heroja’. Reportažni dokumentarac kao autori potpisuju Fritz Ofner i Gerald Knaus, a prikazan je kao dio serije ‘Balkan Express’, na kojoj su prikazane aktualne situacije i nedavna povijest država od Crnog do Jadranskog mora. Prema pisanju bečkog Der Standarda, epizoda posvećena Hrvatskoj je ‘ nije nikakav turistički film nego tjera na razmišljanje i sjećanje’, pregledno prikazujući ‘političke i društvene promjene’ koje je Hrvatska doživjela u proteklih dvadesetak godina.
Tportal.hr je pogledao ‘Sumrak heroja’ (u originalu ‘Heldendaemmerung’), koji se ispostavlja kao profesionalno napravljen dokumentarac, ali i više od toga – pronicljiva analiza Hrvatske sa strane, kakva često nije moguća kada se sam sebe sagledava. Autori su razgovarali sa svim ključnim akterima hrvatske politike u proteklom desetljeću, od Stipe Mesića preko Ive Sanadera (čiji je njemački doista besprijekoran) pa sve do Vesne Pusić i Ive Josipovića, ali su pazili i da zahvate širi presjek hrvatskog društva, pa svoje poglede iznose i, primjerice, redatelj Jakov Sedlar i mlada književnica Ivana Simić-Bodrožić.
U središtu je priče zapravo Ante Gotovina, te odnos Hrvata prema Domovinskom ratu, što se ističe odmah na početku filma, kada se preko snimaka ljetne gužve na jadranskoj obali napominje da je tu ne tako davno vladalo ratno stanje. Ofnera i Knausa ponajviše zanima kako se hrvatsko društvo nosi s ratnom prošlošću, traumom i zločinima, pa se tako može čuti i stav Carle Del Ponte – koja otvoreno govori o svojem natezanju s vladama Ivice Račana i Ive Sanadera – kako je u Hrvatskoj prevladavao stav da se ‘u pravednom ratu ne može počiniti zločin’. ‘Sanader je vjerovao da je Gotovina nevin, i to mi je uvijek govorio, ali ga je iz političkih razloga odlučio uhititi.’, govori bivša tužiteljica iz Haaga.
To potvrđuje i Sanader u svojim izjavama, napominjući da je poštovao Ustavni zakon o suradnji s Haagom, dok s druge strane redatelj Sedlar kaže da je Franjo Tuđman bio naivan oko ICTY-ja, smatrajući da nikad ne može biti optužen. Del Ponte pak naglašava da joj je krivo što je Tuđman umro jer ga je htjela optužiti za ratne zločine tijekom i nakon Oluje.
‘Sumrak heroja’ nudi i drugačiju perspektivu na Gotovinu, pa o njemu govore i suborci, a pažnja se posvećuje i tragediji Vukovara. O tome iskreno i emotivno govori spisateljica Ivana Simić Bodrožić, čiji je otac tamo ubijen, koja na kraju napominje da je za budućnost Hrvatske važno shvatiti i tragedije srpskog stanovništva. Dokumentarac završava prikazom referenduma za ulazak Hrvatske u EU i reakcijama na presudu Anti Gotovini, i sa zaključkom da se Hrvatska u mnogome promijenila na bolje od smrti Franje Tuđmana, postavši od zatvorene zemlje društvo koje ipak teži europskoj multikulturalnosti i otvorenosti. Jedan od paradoksa te preobrazbe je i bivši premijer Ivo Sanader, čiji odnos prema hrvatskim Srbima hvali i aktualna ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić, koji je kasnije optužen zbog ogromne korupcije, te time nenamjerno poslužio kao primjer da je Hrvatska doista spremna za EU.