Od najranijeg doba puni mjesec se krivi za najrazličitije stvari, od ugriza pasa do pada dionica na burzama, a osobito se i neopravdano povezuje s agresivnim ponašanjem. U 19. stoljeću u Engleskoj i još nekim zemljama postojala je tzv. obrana “krivnje punog mjeseca” odnosno odvjetnici su tvrdili da je optuženi kazneno djelo počinio pod utjecajem punog mjeseca.
Pogubni utjecaj kvazipopularnoznanstvene knjige
Na žalost, takva uvjerenja nisu se izgubila niti u novija vremena. Psihijatar Arnold Lieber je 1978. obnovio i potvrdio ova uvjerenja bestselerom The Lunar Effect. Tamo je naveo pseudoznanstveni argument da s obzirom da je ljudsko tijelo u prosjeku 65% voda, onda Mjesec mora gravitacijski utjecati na ponašanje kao i na plime. No Mjesec utječe samo na slobodna tijela vode na površini Zemlje (voda u čovjeku je gotovo u potpunosti neslobodna), a sila kojom djeluje je 12 milijuna slabija od one kojom majka drži dijete u naručju.
Lieber je i predvidio katastrofalni potres u Kaliforniji 1982. koji se nije dogodio. U reizdanju njegove knjige 1996., ovaj put kao How the Moon Affects you, naglasak je stavljen na utjecaje Mjeseca na ljudsko ponašanje, a svojem predviđanju da će Mjesec uzrokovati katastrofalni potres u Kaliforniji maknuo je godinu.
Također, ne postoji veza između privlačne sile i mjesečeve faze. Mjesečeve faze, odnosno punoća Mjeseca ovisi o njegovom položaju između Zemlje i Sunca i manifestira se u reflektiranoj sunčevoj svjetlosti. Snaga mjesečeve gravitacije ovisi o udaljenosti Mjeseca od Zemlje. Mjesec kruži oko zemlje svakih 27,5 dana, dok mjesečev ciklus traje 29,5 dana. Uz to, Mjesec može biti najudaljeniji i najbliži zemlji u bilo kojoj mjesečevoj fazi. Plime su više za punog mjeseca ne zato što je Mjesec bliži pa ima jaču privlačnu silu već zato što je tada poravnan sa Suncem pa se njihove privlačne sile zbrajaju, a ne poništavaju.
I u 21. stoljeću pretpovijesno uvjerenje
Zabrinjavajuće da prema nekim istraživanjima i do 81% psihijatara u Sjevernoj Americi smatra da Mjesec utječe na ljudsko ponašanje. Postoje dva razloga za to – Mjesec je nekad uistinu utjecao na raspoloženje jer je prije pojave električne rasvjete puni mjesec mogao uzrokovati smetnje zasnivanja i prosnivanja ukoliko osoba ne bi zatvorila prozor. Drugi razlog je što ljudi načelno nastoje čitati samo informacije koje potvrđuju njihova uvjerenja pa se pokazalo da brojni liječnici niti ne znaju za studije koje su opovrgnule povezanost Mjeseca i ponašanja.
Mediji osobito često vole iznositi anegdotalne dokaze koji potvrđuju ovaj mit iako jedna anegdota ne može srušiti ogromni korpus medicinskih i psiholoških istraživanja. Osobito se često ovaj motiv osim u vijestima provlači i u popularnoj kulturi kao i tradiciji – potrebno se samo sjetiti vukodlaka.
Naposljetku, ljudi obraćaju pozornost na crnu kroniku obično samo u posebnim prilikama, a ne svaki dan u mjesecu pa otud dojam da ima više nesreća na puni mjesec jer se tada i ciljano traže i pamte podaci o njima.
Brojna znanstvena istraživanja nisu uspjela potvrditi laičke pretpostavke. Opovrgnuto je postojanje korelacije agresivnog ponašanja te kriminalnih djela sa mjesečevim ciklusom kao i postojanje povezanosti psećih ugriza sa punim mjesecom. Opovrgnuta je i povezanost lunarnih ciklusa s frekvencijom samoubojstava kao i broja ljudi koji su zatražili hitnu pomoć.
Što su pokazala znanstvena istraživanja
Ivan Kelly, psiholog sa sveučilišta u Saskatchewanu proveo je opsežnu metaanalizu više od stotinu istraživanja povezanosti lunarnih ciklusa i ponašanja i utvrdio da šačica studija koja možda upućuje na povezanost ima vrlo slabe rezultate koji nisu replicirani i vjerojatno pripadaju metodološkim slabostima. Još 1986. pokazalo se da polovica svih istraživanja koja dokazuju povezanost Mjeseca i ponašanja u sebi sadrže ozbiljne statističke pogreške ili su međusobno donose proturječne podatke o utjecaju (kao primjerice kod samoubojstava gdje nekoliko studija tvrdi da puni mjesec smanjuje broj samoubojstava, a nekoliko da ih povećava).
Mit – Mjesec utječe na ponašanje pasa
Unatoč uvjerenju da pse muči puni mjesec, nekoliko mukotrpno osmišljenih istraživanja pokazalo je da pse ne uznemirava pojava punog mjeseca. Psi ne grizu više za Punog mjeseca, štoviše jedna studija je pronašla da je povezanost pseće agresivnost s ugrizima rezultat uvjeta u kojima spavaju (u toplom ili hladnom, osvjetljenje, dvorište naprama kući/stanu). Daljnje studije pokazale su izostanak promjena u ponašanju u mačaka, konja, životinja u zoološkom vrtu pa čak i peradi (ukoliko se zanemari utjecaj osvijetljenosti).
Mit – Mjesec utječe na pojavu ludila
U metanalizi više od stotinu istraživanja Kelly je 1996. utvrdio da se fazama mjeseca može pripisati možda tek 0,003% varijabilnosti u pojavama svih oblika ludosti. Jedno istraživanje pokazalo je postojanje povezanost mentalnog zdravlja s Mjesecom, no svi ispitanici su bili oboljeli od shizofrenije i problematično su interpretirani. Prije dokazana povezanost epileptičkih napada (manje napada što je mjesečeva faza punija) se pokazala da nema veze s Mjesecom već s osvijetljenosti neba po noći.
Mit – Mjesec utječe na pojavu nasilnog ponašanja i kriminalnih djela
Originalno su postojala dva istraživanja koja su potvrdila povezanost agresivnih epizoda s punim mjesecom, no sve kasnije replikacije istraživanja opovrgnula su te rezultate. Statistički nalaz da puni Mjesec povećava broj ubojstava temeljio se na podacima okruga na Floridi, no kasnije analize pokazale su da se radilo o namjernom korištenju neprikladnih analitičkih metoda. Većina policajaca koja tvrdi da je više ubojstava i napada na puni mjesec temelji to na anegdotalnim slučajevima iz svoje karijere i opovrgnuto je policijskim statistikama. Većina takvih policijskih mitova potječe iz Velike Britanije još iz 19. stoljeća, zahvaljujući tadašnjim kriminalnim romanima, a mit se bilježi osim toga još na Novom Zelandu i SAD.
Mit – Mjesec utječe na povećanu pojavu zdravstvenih tegoba, bolesti i ozljeda
Nekoliko istraživanja u Australiji, Floridi, Kanadi i Francuskoj pokazalo je izostanak ikakve povezanosti mjesečeve faze i frekvencije traženja pomoći u bolnicama. Petnaestomjesečna studija u Jacksonvilleu na Floridi pokazala je izostanak ikakvih cikličkih efekata povezanih s mjesečevim fazama ili udaljenosti od Zemlje.
Mit – Mjesec utječe na moždanu biokemiju
James Rotton proveo je istraživanje znanstvene literature kako bi otkrio moguću povezanost mjesečevih faza i neurotransmitera i hormona uključujući serotonin, melatonin, epinefrin, norepinefrin, testosteron, kortizol, vazopresin, hormon rasta, adenokortikotropni hormon i dr.). Nije nađena potvrda takve povezanosti, dakle ako Mjesec djeluje na mozak onda začudo ne djeluje na biokemijskoj razini.
Mit – Mjesec utječe na rađanje djece
Još jedno uvjerenje bilo je temeljeno na studijama s početka 1970ih o tome da puni mjesec povećava broj rađanja za otprilike 1%, no rezultati nisu ponovljeni drugdje, a analiza više od 70 milijuna rađanja u SAD pokazala je manjak povezanosti s mjesečevim fazama. U Francuskoj su istraživači ispitali rođendane više od 4256 djece u Francuskoj i otkrili da su ravnomjerno raspoređena kroz lunarne cikluse. U Italiji su znanstvenici preispitali zapise o 7842 prirodnih rađanja i također otkrili da nema nikakve veze s Mjesecom. Lunarni ciklus nije povezan s ženskim menstrualnim ciklusom koji je varijabilan između žena. Uostalom, ne utječe niti u većine drugih životinja osim u koralja zbog jednostavne logike – oblačno vrijeme teško bi poremetilo reprodukciju vrste.
Mit – Mjesec utječe na frekvenciju samoubojstava
Metaanaliza studija iz 1992. pokazala je da istraživanja od 1960ih pa do 1990ih nisu uspjela pronaći povezanost pokušanih ili izvršenih samoubojstava, kao ni prijetnji. Najopsežnije novo istraživanje je ono Gutiérreza-García i Tusella iz 1997. koji su proučavali 897 smrti samoubojstvom u Madridu i utvrdili izostanak povezanosti s lunarnim ciklusom. Naravno, takva istraživanja su nezanimljiva za objavu u medijima jer se radi o negativnim nalazima i protivna su uvjerenjima čitateljstva.
Mit – Mjesec utječe na konzumaciju alkohola
Jedno od noviji “otkrića” temeljeno je na nestručnoj studiji policijskih uhićenja i zaustavljanja u Njemačkoj koje je pokazalo da postoji povezanost pretjerane konzumacije alkohola i lunarnih ciklusa. No kada se progledaju šlampava metodologija (kriva duljina lunarnog ciklusa, izostanak detaljne statističke analize) lako se uoči da je u promatranom razdoblju pretjerana konzumacija alkohola bila povezana s vikendom koji se slučajno preklopio s mjesečevim fazama.
