Nije nikakav misterij to da političari iznimno ozbiljno shvaćaju anketna istraživanja o svom rejtingu, no jednako tako dobro je poznato da svaki ozbiljni početak mandata, nakon eventualne kratkoročne euforije, nužno prati nimalo ugodno rastrježnjenje moćnika u vidu pada popularnosti i sve brojnijih kritičkih ispitivanja.
Upravo se to trenutno događa novom francuskom predsjedniku Françoisu Hollandeu koji je prvi put zabilježio pad ispod 50 posto podrške stanovništva, prema dvjema anketama objavljenim u kolovozu. Povjerenje posebice gubi među umirovljenicima i radnicima. No sve ako se nestalna putanja anketne popularnosti donekle i zanemari, uzroke rastućem nezadovoljstvu Hollandeovim mandatom nije uistinu teško pronaći.
Naime, izvjesno je da će u jesenskoj sezoni predsjednik Hollande i premijer Ayrault inaugurirati nove ekonomske mjere, kao što su povećanje poreza te socijalne mjere za zapošljavanje. Iako se zasad još precizno ne izjašnjavaju o prvim konkretnim koracima, nekoliko indikatora daje sasvim dovoljno povoda za sveopću sumnju. Povećanja cijena goriva, pad potrošačke moći, smanjena prognoza ekonomskog rasta u 2013. (s 1,2 na 0,5 posto) samo su neki od zabrinjavajućih znakova. Glavna mjera nove vlade o stvaranju 150.000 novih, subvencioniranih zaposlenja za mlade također je predmet ispitivanja o dugoročnoj efikasnosti.
Medijski analitičari nastoje objasniti pad popularnosti bitnom promjenom stila predsjednika. Naime, za razliku od probitačnog Sarkozyja, koji je s punim pravom zaradio nadimak hiperpredsjednik te je koristio skoro svaku priliku za nametanje svog autoriteta pritom agresivno okupirajući medijsko-javni prostor, Hollandeov model je mnogo blaži. Primjerice, ministri samostalno istupaju s inicijativama bez predsjednikovog (javnog) dopuštenja. Lansirana je tako ne baš uvjerljiva teza da Francuzi nemaju dovoljno povjerenja u Hollandea jer se doima odveć ‘normalnim’. Zanimljivo je primijetiti da se tijekom Sarkozyjeva mandata upravo ta sveprisutnost stalno kritizirala te je u konačnici bila i kontraproduktivna.
Sa završetkom ljetne sezone napadi na Hollandea redovito se multipliciraju. S krajnje ljevice napadnut je da vlada poput Sarkozyja, bez ikakve socijalne osjetljivosti, koja je pak bila u središtu njegovog predizbornog programa, dok bogati vlasnici multinacionalnih kompanija već dva mjeseca, prema izvještavanju Le Nouvel Observateura, tajno hodočaste u Elizejsku palaču u nadi da će se predsjednik predomisliti oko superporeza od 75 posto na prihode iznad milijun eura. Prema anonimnim izvorima, Hollande je jako razočaran susretima s gospodarskim moćnicima, kao što su Bernard Arnault, vlasnik luksuzne korporacije LVMH, jer teme razgovora nisu bile ni ekonomske strategije ni kompetitivnost, već samo novi porez. Dovoljna indikacija loših odnosa jest ta što ih je Hollande navodno prozvao ‘plačljivcima’.
