Planinarsko društvo Belveder iz Biograda na Moru poziva sve planinare, ljubitelje prirode, ljude dobre volje i one koji se tako žele osjećati na 2. PLANINARSKI POHOD “HAJDEMO DO VRANE”.
Okupljanje svih zainteresiranih je u subotu 2.4. 2016. godine u 8 sati s polazne točke kod Hana Maškovića u Vrani. U 9 sati pohod kreće od Hana, preko starog grada Vrane, izvora Pećina, Gradine, Velikog Baka, izvora Vila, do Zamine. Oko 15 sati je ručak za sve sudionike kod Hana – čuvena ćućka (pašta fažol ilitiga grah) PD Belveder!
Broj svih koji žele u ovaj pohod je neograničen, dakle svi su dobrodošli, a nakon pohoda slijedi zabava u organizaciji PD Belveder uz Jeremiju i Prokletnike. Tulum je u prostorijama društva u kampu Sv. Dominik u Biogradu.
“Hajdemo do Vrane” je prva planinarska staza u široj okolici Biograda na Moru i svečano je otvorena i puštena u promet otprilike u isto ovo vrijeme prošle godine u povodu osnutka biogradskog PD Belveder. Upravo je Planinarsko društvo Belveder zaista kvalitetno i opsežno prošle godine krenulo u projekt „Vrana“ s ciljem da se prirodne, povijesne i kulturne vrijednosti našeg kraja pokažu brojnim planinarima i ostalim posjetiteljima.
Slijedom navedenog ovo je društvo zamislilo , trasiralo, i kao takvu markiralo stazu koja vodi najzanimljivijim lokalitetima, vodeći računa da se obuhvati sve ono što se u Vrani vrijedi pogledati, a toga ovdje zaista ima i previše. Pritom je svojski svoj dio posla odradio i ravnatelj biogradskog muzeja, Draženko Samardžić, koji se osobnim angažmanom prihvatio prikupljanja podataka o počecima planinarenja i razvijanju planinarstva u našem kraju.
“Hajdemo do Vrane“ izletna je crtica koju je pod tim nazivom napisao Luka Jelić godinu dana prije osnutka Liburnije (1898.godine) u kojoj, uz povijesne podatke upućuje i na prirodne ljepote Vrane: „Ne mogu se oteti dojmu i vjerujem da nisam daleko od istine, ako navedemo da su vjerovatno pri obilasku biograjske, zadarske i ninske okolice, a napose posjetama Vrani i Vranskom jezeru, nastali razgovori a potom i ostvarenja oko osnivanja turističkog društva Liburnija, kojom se djelatnosti protezala na cilo područje Dalmacije.“ Društvo Liburnija je osnivalo turističko-planinarske stanice tj. domove. Stanice bi se osnivale u onim mjestima koja su se nalazila u prirodno lijepom kraju, a pored toga su bila bogate povijesti. Tako je u biogradskoj okolici uzet pod najam na dvadeset godina stari benediktinski glagoljaški samostan na brdu Ćokovac, kod mjesta Tkon na otoku Pašmanu, što je ujedno bio i prvi turističko – planinarski dom u Dalmaciji.
Sve navedeno upućuje na bogatu povijest turizma u Biogradu i okolici (Vrana) i da se ovo područje vrlo rano afirmiralo u turizmu. Zapaženu je raspravu o tome objavio i Vjekoslav Meštrović pod nazivom „Prve pojave turističke aktivnosti u Vrani“.
Slijedom tih potvrđenih saznanja, planinarska staza počinje i vodi od Hana Jusufa Maškovića, zapovjednika turske flote rodom iz Vrane. Nakon što je, kažu legende, lažno optužen u spletkama, zadavljen 30. siječnja 1646. godine na turskom dvoru, gradnja hana koji nosi njegovo ime, naglo je stala. Turska ga je vojska donekle osposobila za korištenje i točno je u takvom stanju ostao sačuvan do današnjih dana kao najveći spomenik turskog graditeljstva u Hrvatskoj i najzapadniji je turski svjetovni objekt.
Staza nadalje vodi do starog grada Vrane, utvrde Templara, jedva kojih pedesetak metara udaljenosti od Hana, koji je za vrijeme Kandijskih ratova dobrano razoren mletačkim topovima. U sklopu starog grada Vrane je benediktinski samostan svetog Grgura, u kojem se čuvala hrvatska kruna, sjedište je hrvatskog bana i priora vranskog Ivana Paližane. Put dalje vodi do Pećine, lokaliteta pronalazaka starorimskih ostataka „svetišta Nimfi“, iznimne znamenitosti prirodne i kulturne baštine, jer je riječ o izvoru vode kojom se u rimsko doba opskrbljivao antički Zadar (Jader). Staza se zatim uspinje iznad Pećine te se nakon kratka vremena dolazi do uređena vidikovca s kojeg puca prelijepi pogled na Pašmanski kanal, Kornate, Vransko jezero i samo selo Vranu. S vidikovca se ulazi u mladu borovu šumu te padinama Malog Umca za desetak minuta dolazi do Međuvoda, odakle se otvaraju pogledi na Janjeću gredu, Veliki i Mali Bak. Potom, nakon Gradine, slijedi spust prema vodocrpilištu Biba i dijelu asfaltirane ceste u zaseoku Kneževići. Nakon desetak minuta hoda, asfalt prelazi u makadamski put koji nas dalje vodi prema Ćukovoj gredi.
Pogledi na Veliki i Mali Bak ostavljaju bez daha, dok se s naše desne strane cijelim dijelom puta protežu ogromni sipari išarani tragovima ovaca i koza. Ubrzo se dolazi na vidikovac odakle se lijepo vidi Sedlo Malog Baka, Veliki Bak te sipari podno Ćukove grede. Nakon kratke stanke slijedi uspon na Mali Bak i za otprilike pola sata hoda dolazi se do samog vrha Malog Baka, s kojeg puca pogled na sve strane: Pašmanski kanal, Kornate, Žirje, Vransko jezero, plodna polja vranskog bazena, Velebit, Prominu, Dinaru…Nakon strma spusta padinama Malog Baka, za otprilike pet minuta dolazi se do odmorišta ispred još neistražene pećine. Slijedi dio koji se prolazi u narednih četrdesetak minuta, makadamskim putem prema nepresušnom izvoru pitke vode Vila, te dalje prema Zamini, na koju se stiže za otprilike dvadesetak minuta s izvora Vile. Riječ je o velikom utvrđenom naselju iz 4.stoljeća koje je branilo prolaz prema Vranskom jezeru, a za ono doba i gusto naseljenom području. Lokalitet Zamina je u zadnje vrijeme, kao takav, zaštićen, a uskoro se počinje s arheološkim istraživanjem i iskopavanjima. U podnožju Zamine nalaze se brojni ostaci keramike i mozaika, a nakon petnaestak minuta dolazi se do zaseoka Krklješi, smještenog podno samih zidina Zamine. Tu je ujedno i kraj ovog prelijepog putovanja kroz prošlost.
Ovo je ujedno preporuka za sve vas, drage čitatelje, koji zasad niste sudjelovali u ovom pothvatu da ovom prigodom imate mogućnost provjeriti o čemu je ovdje riječ, a riječ je o zaista vrijednoj stazi koja bi uskoro trebala postati nezaobilazan dio i glavni adut u turističkoj ponudi ovog kraja.
